Iako su razgovori između Beograda i Prištine od 8. novembra zvanično u zastoju, diplomatske aktivnosti SAD i EU, ali i potezi kosovske vlade usmereni na utvrđivanje onoga što vide kao suverenitet, ovih dana su sve življe. U uzajamnim odnosima kriza za krizom se otvara.
Odnosi između Beograda i Prištine ubrzano se pogoršavaju još od početka novembra. Višegodišnji pozivi na bojkot srpske robe na Kosovu, kao i optužbe usmerene prema Vladi Srbije i njenim lobističkim aktivnostima protiv kosovske nezavisnosti kulminirale su 6. novembra, kada je kosovska vlada donela odluku da uvede takse od 10 odsto na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine.
„Verujem da će od danas i kofer i Ivica Dačić biti i manji i tanji da rade protiv Kosova,“ poručio je po izglasavanju ove odluke zamenik premijera, Enver Hodžaj, dodavši da “Srbija izdvaja ogromne sume novca kako bi nanela štetu državi Kosovo, a veliki deo tog novca dolazi iz trgovine sa našom zemljom”.
Iako je ovoj odluci prethodila vest o navodnom suspendovanju priznanja Kosova od strane karipske države Dominika 3. novembra, a odmah sutradan i vest o istoj odluci Grenade, u tom trenutku, kosovski premijer, Ramuš Haradinaj, tvrdio je da se radi o odluci donetoj sa ciljem zaštite domaćeg tržišta.
Dan nakon podizanja taksi, kosovsko ministarstvo spoljnih poslova bilo je prinuđeno da demantuje još jedan navod šefa srpske diplomatije o povlačenju priznanja Kosova. Ovoga puta, to je učinila Unija Komora.
Dva dana po donošenju odluke o podizanju taksi, propao je sastanak između Vučića, Tačija i Mogerini u Briselu, a Vučić poručio da „se niko neće pojaviti u Briselu dok se odluka o taksama ne povuče“.
Prvo glasanje koje će Aleksandar Vučić kasnije naznačiti kao jedan od razloga za odluku kosovske vlade da donose odluke protiv Srbije i protiv srpske zajednice na KiM-u, bilo je glasanje u Evropskoj mreži operatora prenosnog sistema za električnu energiju (ENTSO-E) koje je predsednik Srbije opisao kao pokušaj da se Elektromreža Srbije izbaci sa Severa Kosova. O prirodi ovog glasanja koje je obavljeno 10. novembra, potpuno drugačije je izvestila sama ENTSO-E.
„Prošle nedelje, Regionalna grupa za kontinentalnu Evropu koju predstavljaju operatori prenosnog sistema iz 25 zemalja u sinhronizovanoj zoni kontinentalne Evrope glasala je o predlogu za rešenje devijacije u ovoj zoni. Predlog teži da podrži osnovu za privremeno rešenje, ne i da nametne bilo kakav princip bilo kom operatoru prenosnog sistema,“ saopštila je par dana nakon spornog glasanja mreža ENTSO-E.
Po glasanju u ENTSO-E, usledilo je glasanje u INTERPOL-u za koje će se pokazati da će biti glavni okidač za dalje eskalacije. Iako je u nedeljama pre glasanja i srpska strana nagoveštavala da Kosovo ima potrebnu 2/3 većinu te da je pristup ovoj međunarodnoj organizaciji gotovo izvestan, ispostavilo se da 20. novembra u Dubaiju Kosovo nije bilo ni blizu učlanjenju.
„Žestoka kampanja Republike Srbije je još jednom dokazala da je protiv Kosova i protiv normalizacije odnosa sa Republikom Kosovo, imajući u vidu da je ovo članstvo tehničke, ne političke prirode,“ okrivila je Vlada Kosova Vladu Srbije za neuspeh.
S druge strane, prvi čovek srpske diplomatije Ivica Dačić, ali i brojni srpski zvaničnici slavili su „pobedu“.
„Oni su već ušli, to sam rekao sto puta. Pa svi su na poternicama INTERPOL-a. Prema tome, nemoj da se sekiraju. INTERPOL je njihov,“ samo je jedna u nizu trijumfalističkih izjava šefa srpske diplomatije Ivice Dačića o svojim dugogodišnjim partnerima u pregovorima.
Slavlje povodom neulaska Kosova u INTERPOL prenelo se i na ulice Kosovske Mitrovice, gde su građani u koloni automobila sa srpskim zastavama i uključenim sirenama proslavili ovu „pobedu“.
Reakcija na glasanje u INTERPOL-u usledila je odmah sutradan. Kada je Kosovo 21. novembra povećalo takse sa 10 na 100 odsto, Vlada Kosova je još uvek držala liniju argumentacije da se radi o odluci koja je doneta kao kontramera na brojne opstrukcije u spoljnoj trgovini Kosova od strane Srbije i BiH.
„Uzimajući u obzir profesionalnu analizu Odeljenja za trgovinu, dozvolite mi da vam predložim ovu odluku i zatražim odobrenje na ovom sastanku vlade.
Kao što znate, kosovski proizvođači suočeni su sa različitim vancarinskim barijerama u Srbiji. Njihovi proizvodi ne mogu da uđu na srpsko tržište. Srpske vlasti ne priznaju analizu kosovskih izvoznika i traže ponovno procenjivanje robe poreklom sa Kosova. Osim toga, pitanje tranzita ostaje ozbiljna prepreka za kosovske kompanije koje uvoz robe iz EU zemalja vrše preko teritorije Srbije,” glasio je početak obrazloženja predloga Ministarstva trgovine za povećanje takse.
Nakon donošenja ove odluke, epicentar eskalacija prenosi se na Sever Kosova gde su građani, u rano jutro 23. novembra, prenuti iz sna zvukom sirena, koje su punih sat vremena zavijale kao poziv na uzbunu zbog akcije hapšenja, a koju je u zgradi Grej u severnom delu Kosovske Mitrovice sprovodila specijalna jedinica Kosovske policije. U akciji su uhapšene tri osobe za koje se ispostavilo da su osumnjičeni u slučaju ubistva političkog lidera, Olivera Ivanovića, i koje se od onda nalaze u pritvoru. Četvrta osoba naznačena za hapšenje, potpredsednik Srpske liste Milan Radoičić, izbegao je hapšenje.
Nakon jednog protesta na sam dan hapšenja, a koji je ranije bio zakazan kao protest protiv odluke kosovske vlade o taksama od 100 odsto, prva reakcija političkih lidera Srpske liste dolazi tek 27. novembra kada su na vanrednim sednicama lokalnih skupština gradonačelnici opština Zubin Potok, Leposavić, Zvečan i Severna Mitrovica u kosovskom sistemu dali ostavke na te pozicije, a odbornici lokalnih skupština potpisali deklaraciju o prestanku komunikacije sa prištinskim institucijama.
Od 27. novembra, Krizni štab Srpske liste organizuje svakodnevne proteste u Kosovskoj Mitrovici.
Odmah po ostavkama kolega sa Severa, istog dana, gradonačelnik Južne Mitrovice Agim Bahtiri daje javno predlog da želi da postane gradonačelnik „ujedinjene Mitrovice“, i od tada do današnjeg dana, ova tema se podgreva u javnosti kroz čitav sled događaja. Zakon o administrativnim granicama opština spada u one od „vitalnog interesa“ i zahvaljujući Ahtisariju, opštinske granice nije jednostavno promeniti na Kosovu i Metohiji. Uprkos tome, kao i odbijanju kosovskog ministarstva administracije i lokalne samouprave da se usvojena odluka SO Južna Mitrovica o ujedinjenju grada prosledi centralnim institucijama, Bahtiri će upravo danas pokrenuti peticiju za ujedinjenje.
Decembar je započeo sa još dva povlačenja priznanja i to od strane Solomonskih ostrva i Madagaskara. Ministarstvo spoljnih poslova Kosova ponovo je u nesvakidašnjoj situaciji primorano da demantuje te navode, a nezadovoljstvo radom ministra Bedžeta Pacolija raste.
Ipak, 3. decembra kosovska vlada, ali i javnost dobijaju verovatno najlošiju vest ove godine. Evropski komesar za proširenje Johanes Han koji je u Prištinu došao da pozove na ukidanje taksi i rešavanje trgovinskih problema kroz poseban forum, saopštava i da bezviznog režima za Kosovo neće biti najverovatnije do 2020.
Na sreću po vladu Ramuša Haradinaja, čije je povlačenje opozicija tražila više puta tokom skupštinskih rasprava o neuspesima spoljne politike, odluka o taksama donela je veliku popularnost samom premijeru. Uz to, nakon što je u oktobru izglasan set zakona o transformaciji KBS u prvom čitanju, ostatak skupštinske procedure se bližio kraju i datum sednice na kojoj će doći do konačnog usvajanja pomenutih zakona je već bio poznat.
Pre plenarne sednice na kojoj će Skupština Kosova usvojiti set zakona o transformaciji KBS u oružane snage, 12. decembra započinje prepiska između visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost, Federike Mogerini, komesara za politiku proširenja Johanesa Hana i komesarke za trgovinu Sesilije Malmstrom sa jedne strane i premijera Haradinaja sa druge, koja će prvi put biti obznanjena tek 16. decembra.
U tom pismu, EU ponavlja ponudu Johanesa Hana za održavanje posebnog foruma i nudi Haradinaju zamenu odrednice UNMIK/Kosovo u CEFTA sporazumu odrednicom Kosovo*, kao i modernizaciju CEFTA sporazuma i rešavanje drugih pitanja u oblasti trgovine. Kao znak dobre volje, od Kosova se tražilo da do sastanka Saveta za stabilizaciju i pridruživanje suspenduje takse, taj sastanak se održao 17. decembra.
Slede tri dana u kojima Haradinaj preduzima akcije kojima pokušava da uspostavi kontrolu nad dijalogom, ali i učvrsti elemente državnosti.
Najpre, 13. decembra ambasadorima kvinte i šefici EU u Prištini predstavlja nacrt finalnog sporazuma sa Srbijom.
Potom 14. decembra, Kosovo je uz podršku SAD i uprkos negodovanju NATO i EU zakonskim izmenama proširilo mandat Kosovskih snaga bezbednosti u oružane snage. Za sprovođenje odluke, koja je naišla na kritike uglavnom zbog osetljivog trenutka u kom je doneta, a usred nove krize i zaoštravanja odnosa između Beograda i Prištine, biće potrebno 10 godina i značajna budžetska izdvajanja pre nego bude u potpunosti implementirana.
Napetosti u Srbiji povodom izglasavanja ovih zakona su na visokom nivou, Vučić obilazi vojne baze, a sa konferencije za štampu poručuje Srbima na severu KiM-a da će Srbija imati snage da ih zaštiti i najavljuje sednicu Saveta bezbednosti UN.
„Vi ne morate da brinete, svaki pokušaj napada na Srbe, pogroma srpskog stanovništva, Srbija će imati snage da vas zaštiti. Svaka zloupotreba njihove vojske i ulaz tamo gde joj je ulaz zabranjen u skladu sa dogovorom koji je Srbija postigla sa NATO-om, dakle bez saglasja srpskog lokalnog stanovništva nema ulaska oružanih formacija na sever Kosova i Metohije. Ukoliko vas budu napali, Srbija će imati snage da vas zaštiti.“
Isto tog dana, kako će javnost sa četiri, odnosno šest dana zakašnjenja saznati, predsednik SAD Donald Tramp upućuje dva slična pisma predsednicima Hašimu Tačiju i Aleksandru Vučiću. Pisma ih označavaju kao ključne osobe u dijalogu i pozivaju na brzo zaključivanje finalnog sporazuma. Tramp takođe nudi da istorijski dogovor bude proslavljen upravo u Beloj kući.
„Samim činom da će predsednik Sjedinjenih Američkih Država tobože pozvati predsednike Srbije i Kosova na svečanost u Vašingtonu dokazuje se da je dosadašnji dijalog bio u stvari simulacija, a pravi dijalog se odvijao iza kulisa,“ izjavio je kosovski analitičar Beljulj Bećaj. Da se pregovori vode iza kulisa u prošlosti je govorio i predsednik Narodne Stranke Vuk Jeremić. On je u par navrata ponavljao svoje tvrdnje, dok je tokom nedavnog intervjua za Espreso ocenio da oni nikada nisu bili intezivniji.
„Nikada se intenzivnije, iza kulisa, nije pregovaralo o ‘razgraničenju’, i taj proces se privodi kraju. Ukoliko ne uradimo nešto što će sprečiti ovaj režim da do toga dođe, u 2019. godini će oni staviti potpis na pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova,“ rekao je Jeremić u intervjuu za Espreso.
Narednog dana, Haradinaj nastavlja sa pokušajima da uvede veću kontrolu nad dijalogom i celu subotu, 15. decembar, provodi u skupštini zajedno sa svim svojim poslanicima i ministrima, pokušavajući da pridobije podršku za Rezoluciju o dijalogu i pregovaračkom timu sastavljenom od poslanika i predstavnika vlade. Predveče Skupština uspeva da prikupi kvorum od 61 poslanika od kojih je 59 odobrilo imenovanje jedanaestočlanog pregovaračkog tima koji, kako je Haradinaj najavio treba da preuzmu ulogu predsednika u pregovorima.
Nešto drugačije svoju ulogu u daljim pregovorima tumači sam predsednik, pa na svom Tviter profilu odluku pozdravlja porukom da se raduje „zajedničkom radu“ sa novim timom.
„Pozdravljam današnju važnu odluku o formiranju pregovaračkog tima za dijalog sa Srbijom koji će zajedno predvoditi gospodin Ljimaj i gospodin Ahmeti. Radujem se zajedničkom radu u ostvarivanju finalnog, sveobuhvatnog sporazuma koji će otvoriti put za članstvo Kosova u UN, NATO i EU.“
Te subote, Haradinaj piše i prvi odgovor na pismo EU kojim poručuje da je kasno da se trgovinski problemi sa Srbijom i BiH reše izolovano. Zatražio je sveobuhvatnije rešavanje niza problema između Beograda i Priština.
Sastanak Saveta za stabilizaciju i pridruživanje za Kosovo, održan je 17. decembra, u Briselu. Kosovo nije suspendovalo odluku o taksama, kako je to ranije zatraženo od EU, a nakon sastanka je otkazana zajednička konferencija Mogerini i Ramuša Haradinaja. Mediji su izveštavali o napetoj atmosferi tokom sastanka posle kog je EU, u samostalnom saopštenju, iskazala žaljenje zbog odluke o taksama i pozvala na sprovođenje sporazuma o Zajednici srpskih opština.
Dok je Ramuš Haradinaj boravio u Briselu, u Njujorku su se vršile pripreme za sastanak Saveta bezbednosti UN kasno uveče tog istog dana. Za razliku od protokola EU koji je odlučio da u Briselu ispred Ramuša Haradinaja stavi oznaku Kosovo*, ispred Hašima Tačija u Njujorku stoji samo njegovo ime. Sam sastanak SB UN prolazi bez bilo kakvih odluka.
U ponedeljak, 17. decembra, na adresu kosovske vlade upućeno je još jedno pismo iz EU. Njime se izražava žaljenje zbog odbijanja učešća „u posebnom formatu za rešavanje trgovinskih nesuglasica unutar CEFTA-e“. Negira se Haradinajeva ocena da dijalog stagnira, ali i poziva vlada i pregovarački tim imenovan od strane Skupštine Kosova 15. decembra da „maksimalno doprinesete naporima predsednika u dijalogu“.
U sredu, 19. decembra, Vučić i Tači su ponovo zajedno, ovoga puta u Briselu gde se neformalno sastaju sa još četiri lidera sa Zapadnog Balkana sa Federikom Mogerini.
Za razliku od svojih dotadašnjih procena, Vučić je nakon tog sastanka bio optimističniji po pitanju odluke o taksama, rekao je da se nada se da će one uskoro biti povučene.
„Verujem i nadam se da će te takse vrlo brzo biti povučene. Prosto mislim da niko ne može biti sam u svetu i da će svi iz sveta nastaviti na tome da insistiraju, nije tu Srbija usamljena. Ako bi se to dovršilo onda je put nastavku dijaloga apsolutno otvoren, mi smo za to spremni,“ naveo je on.
Najzad, juče biva objavljen i oštar odgovor Ramuša Haradinaja na drugo pismo iz Brisela. Haradinaj poručuje Mogerini da će njegova vlada nastaviti da poštuje svoje ustavne obaveze, a EU optužuje da Srbiju, koja ne sprovodi tehničke sporazume, „nagrađuje“ otvaranjem novih poglavlja i odobravanjem paketa finansijske pomoći.
Medijski ratovi
Nije bolje ni u medijskom sadržaju. Oni takođe obiluju tenzičnim sadržajem, često sa elementima koji mogu da izazovu strah i paniku i sa porukama koje mogu da pobude mržnju, odnosno koji sa diskreditacijom govore o pripadnicima drugog naroda.
Trudnice beže sa Kosova, Zasad ima hrane ali nestaju lekovi, Teror, Pale srpsku robu kao nacisti knjige, bolnice ostaju bez boca sa kiseonikom, cene hrane na KiM-u lete u nebo i srpska štampa na crnoj listi, Srbi ko u konc logoru, Optužiće Srbiju za ubistvo Olivera, Krvnik ima pakleni plan. Od januara pravim veliku Albaniju, Opasan skup u Peći. U Metohiji pečat na Veliku Albaniju, Otkrivamo pravi scenario Amerike. Tramp sprema pakao za Haradinaja, njega šalje u zatvor, a podelu Kosova hoće sledeće godine, ovo su neki naslovi beogradski štampanih tabloida od samo jednog dana.
Višemesečne i česte izjave visokih državnih predstavnika o stranim agenturama takođe prate i medijski natpisi u Beogradu: „NOVOSTI OTKRIVAJU OPASAN PLAN LONDONSKIH AGENATA: Britanija pravi svoju Srpsku listu“
„Srpske tajne službe sa planovima za izvršenje napada na Kosovu„, Kriminalne grupe i srpska BIA pokušavaju ponoviti scenario „Panda“? – ove nedelje kosovski mediji upozoravaju javnost, pozivajući se na dokumentarnu emisiju „Putevima“ javnog televizijskog kosovskog servisa. „Napad bi mogao da se desi u svakom trenutku i na svakom mestu na Kosovu, a velike su šanse da se to desi u naseljenim mestima van severnog dela, kako bi se okrivili Albanci,“ deo je šokantnih navoda medija u Prištini, uz podsećanje na slučaj Panda, od pre 20 godina kada je u pećkom kafiću ubijeno šest srpskih mladića. Osim težine naslova, sličnost je u tome i što na slučaj Panda podsećaju listom i srpski mediji.
„Vojsku Kosova neće voditi Arkani, „Kriminalni profili srpskih plaćenika koji rizikuju destabilizaciju severnog Kosova„, „Srpski teroristi 370 srpskih plaćenika na ruskom frontu protiv Ukrajine“, „Taksa 100%, milion evra gubitka za Srbiju“ takođe su neki od nedavnih naslova na kosovskoj strani.
Od predstave do nasilja?
Dok se tenzije doziraju, nasuprot tome su upozorenja na planirane scenarije, ali i opasnost od širenja nasilja i šireg plana „etnifikacija granica“ na Balkanu kao „visokorizične strategije“ za Balkan, koju „nije moguće ostvariti bez mnogo nasilja“:
„Ja sumnjam da je ovo naduvana drama čiji je cilj da se dozvoli Vučiću i Tačiju da kažu, –našli smo rešenje. Ne kažem da nema rizika, mislim da zaista ima rizika, i zato je ovo toliko opasno. Sve donedavno, ovakva vrsta opasne igre ne bi bila dozvoljena, Zapad bi rekao, ne. Sada, međutim, nema jedinstvene zapadne pozicije, to je jasno, ali ja duboko sumnjam da je ovo u stvari ono što bi neki ruski politički tehnolog nazvao dramaturgija. Kreirate dramatičan osećaj krize i onda kažete, vratili smo se sa ivice i sad ćemo biti razumniji, pa će čak i oni koji bi inače bili protiv agende za koju se zalažete to videti kao manje lošu nego druge opcije. Ovo se radi iz dramskih razloga i zbog toga imamo svu ovu opasnu igru oko vojske, oko tarifa.“(Kurt Basuener iz berlinskog Veća za politiku demokratizacije)
„Sve mi se čini da je u toku velika predstava koja bi trebalo da čitavom svetu pokaže da Srbi i Albanci, ne samo da ne mogu zajedno, već da ne mogu da žive ni jedni pored drugih. Svet bi, naravno, trebalo da izvuče zaključak da je jedini izlaz iz ove situacije – podela Kosova. I da tako i Istok i Zapad stave tačku na ovaj zamrznuti konflikt. A kad budemo napravili svoje nacionalne (i po mogućstvu etnički čiste) države, sagradimo svoje velike zidove – onda ćemo dugo i srećno živeti…“ (Milivoje Mihajlović, novinar)
„Prijatelju, i ja imam predosećaj da se sprema velika predstava koja bi trebalo da čitavom svetu pokaže da Srbi i Albanci, ne samo da ne mogu zajedno, već da ne mogu da žive ni jedni pored drugih. Upravljači krizom bi, naravno, trebalo da izvuku zaključak da je jedini izlaz iz ove situacije – podela Kosova. Ukratko, lavina spinovanja, da se na ovaj način dovrši započeti proces normalizacije, dobija ubrzanje. Približava se epilogu.“ (Beljulj Bećaj, profesor Fakulteta političkih nauka u Prištini)
„…I otuda i sve učestalije provokacije. Od podizanja carina, do najave formiranja vojske. A biće ih još poprilično: Gazivode, Valač, Jarinje… Održavanje tenzije je način da se o drugim otvorenim pitanjima ne govori. Upravljanje krizom je mehanizam da se blokira stavljanje na dnevni red svih navedenih problema. I za Albance i za njihove sponzore. I to će se nastaviti u svakoj varijanti. Čak i kada bi, hipotetički, dobili stolicu u UN. Čak i kada bi bio realizovan taj famozni plan razgraničenja.“ (Dušan Proroković, profesor političkih nauka i bezbednosti)
„Vreme je pred praznike, katoličke i pravoslavne. Znači, od 15. decembra do 15. januara, to je opasan period. Tako je bilo i pred situacijom sa jezerom Gazivode. Vreme kada računaju da međunarodni predstavnici imaju svoje odmore. Strahujemo da će nešto organizovati, neki jači nemir, da bi normalno radili na projektu podele. To je ono što me plaši.“ (Rada Trajković, profesor Medicinskog fakulteta, političarka)
„Mi smo u buretu baruta koje može svakog trenutka da eksplodira i kada to kažem, imam punu svest da daljinski upravljači krizama koji se nalaze u više drugih centara u ovom trenutku verovatno rukovode krizom. Istorija na Balkanu nas je naučila da i kada neko rukovodi krizom u okviru kontrolisanog nasilja, po pravilu se ovakvi događaji otmu kontroli.“ (Tatjana Lazarević, novinarka)
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.