Čekajući dvadeset godina u hodniku

Foto: KoSSev

Piše: Iljir Deda

Dragi Saša,

Dok sam čitao tvoj tekst, učinilo mi se da govorimo o istoj Evropi, ali iz dva različita istorijska trenutka. Ti polaziš od Evrope kakva je bila pre dvadeset godina, kada se verovalo da demokratska tranzicija ima jasan smer, a članstvo u Evropskoj uniji predstavlja njenu završnicu. Ja sve više mislim da živimo u drugačijoj Evropi i drugačijem vremenu, u kojem ni demokratija ni evropska integracija više ne funkcionišu po pravilima koja smo nekada podrazumevali. Zbog toga mislim da danas ne treba postavljati pitanje da li je demokratija važnija od EU integracije ili EU integracija važnija od demokratije, nego šta raditi kada ni demokratija ni integracija više ne funkcionišu onako kako smo očekivali.

Demokratija i evropska integracija nikada nisu bile dva odvojena procesa. Evropska integracija nije dolazila kao nagrada nakon demokratske transformacije. Španija, Portugalija i Grčka nisu postale stabilne demokratije pa tek onda ušle u evropske integracije. Upravo je evropski okvir pomogao konsolidaciji njihovih demokratskih institucija. Isto važi i za veliki deo Centralne i Istočne Evrope posle pada komunizma.

U današnjem vremenu demokratija više nije cilj koji se jednom dostigne. Ona je postala prostor stalne političke borbe. Nekada se podrazumevalo da demokratska tranzicija ima jasan smer i relativno izvestan ishod. Danas živimo u vremenu u kojem čak ni unutar Evropske unije demokratske institucije, vladavina prava i politički pluralizam nisu jednom zauvek osvojeni prostor. Demokratija je postala proces koji se stalno brani, obnavlja i redefiniše. Vidimo demokratsko nazadovanje u pojedinim državama članicama. Vidimo rast populizma, političke polarizacije, spoljnog uticaja i dezinformacija. Vidimo da ni članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija demokratskog napretka.

Upravo zato evropske integracije danas ne mogu biti posmatrane samo kao nagrada za uspešno završenu tranziciju. One su sve više deo šireg političkog prostora u kojem se i sama demokratija čuva, razvija i prilagođava novim izazovima.

U delu koji se tiče Srbije si nesumnjivo u pravu. Nijedan francusko-nemački dokument ne može rešiti problem političke volje u Srbiji. Ako vlast u Beogradu ne želi evropske standarde i integraciju, nijedan plan integracije ih neće automatski stvoriti. Isto tako nijedan nedostatak političke volje u Srbiji ne može biti dovoljan razlog da Evropska unija odustane od traženja boljeg modela za čitav region. Jer pitanje koje se danas postavlja nije samo šta Srbija želi od Evrope. Pitanje je i da li Evropska unija i dalje želi proširenje kao politički projekat ili samo kao deklarativni. Zato francusko-nemački predlog ne posmatram kao nagradu režimima nego kao pokušaj da se stvori drugačiji odnos između reformi i koristi od reformi, gde svaka ozbiljna reforma treba da donese vidljiv korak bliže Evropi – ne zato što vlasti to zaslužuju, već zato što građani treba da vide smisao procesa.

Što se tiče ulaska „na mala vrata“, po meni problem nije u vratima – problem je što region već više od dvadeset godina stoji u hodniku, i što je vremenom počeo da se navikava na čekanje. I posle toliko vremena, pitanje više nije da li su vrata velika ili mala, već da li se uopšte otvaraju. Meni se mnogo ponižavajućom čini situacija u kojoj generacije ljudi provode čitav politički život čekajući nešto za šta više nisu sigurni da će ikada doći.

Naravno, nijedna evropska politika neće rešiti problem autoritarnih tendencija ako ih građani sami ne žele menjati. Tu si potpuno u pravu. Ali nisam siguran da je alternativa bolja. Ako poslednje dve decenije uzmemo kao merilo, politika čekanja nije proizvela ni snažnije demokratije ni brže približavanje Evropskoj uniji. Proizvela je pre svega zamor, cinizam i iseljavanje.

Politika čekanja, ili „strateške strpljivosti“ nije uspela. Zato francusko-nemački predlog ne vidim kao zaobilaženje demokratije. Vidim ga kao pokušaj da se prekine začarani krug u kojem demokratija čeka Evropu, a Evropa demokratiju. Posle dvadeset godina čekanja, možda je vreme da obe krenu jedna drugoj u susret.

Srdačno,
Ilir

U EU na mala vrata, iz demokratije na velika



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.