"Vreme za akciju na Zapadnom Balkanu": Srbija u EU samo ako prizna Kosovo, Kosovu mala vojska, ojačati veze sa Srbijom

„Kako bi zaustavili sporo kliženje Kosova ka zamrznutom konfliktu, Sjedinjene Države bi trebalo da podstiču EU da revitalizuje dijalog između Kosova i Srbije. Dijalog mora da dovede do priznanja Kosova kao nezavisne države od strane Srbije. SAD bi trebalo da budu spremne da prihvate mere s kojima se strane slažu kao deo njihove normalizacije odnosa,“ poručuju eksperti za Zapadni Balkan američkog instituta „Istok-Zapad“ i nacionalnog komiteta za međunarodne odnose. „Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je nagovestio mogućnost neke ‘velike pogodbe’ koja bi mogla da uključi razmenu teritorija Kosova i Srbije. Mada je ta ideja privlačna kao inovativno bekstvo od skliznuća Kosova u status zamrznutog konflikta, naše je gledište da još nije došlo vreme za tu ideju – bilo samostalno ili u okviru paketa rešenja koja sadrže i druge kompromise,“ tvrdi grupa autora među kojima su Frank Vizner i Karl Manter. Prisustvo NATO-a na Balkanu je privremeno, tako treba i da ostane. Zadatak NATO-a je da pomogne Kosovu u stvaranju „male vojske opremljene lakim naoružanjem“. U nedavno objavljenom izveštaju „Vreme je za akciju na Zapadnom Balkanu“ za svaku od zemalja Zapadnog Balkana, sa Kosovom i Metohijom, osim kratkog opisa problema, daju se preporuke za sprovođenje mera na putu ka pristupanju EU, ali i za većinu zemalja se konstatuje da izražavaju želju da pristupe i NATO-u. Američki stručnjaci, osim podsticajnih mera u svojim preporukama, međutim, listaju i one u suprotnom paketu.

„Zaustaviti da Kosovo polako klizi ka statusu zamrznutog konflikta“

Objavljujemo prevod poglavlja koji se tiče Kosova i Metohije, a pod nazivom „Zaustaviti da Kosovo polako klizi ka statusu zamrznutog konflikta“:

„Kosovo zalazi u zamrznut sukob u kojem će njegov sporni međunarodni status postati njegova nesrećna stvarnost. Poslednjih deset godina dokazalo je da čak i priznanje svih država EU, ili značajnog dela međunarodne zajednice neće promeniti položaj Kosova sa Srbijom, niti smanjiti podršku Rusije opstrukciji Srbije. Rešenje zahteva da Srbija i Kosovo pomire svoja neslaganja oko državnosti Kosova.

NATO privremeno na Balkanu da ne bi provocirao bez potrebe Srbiju i Rusiju; da pomogne u stvaranju male vojske Kosova

O prisustvu NATO-a se kaže da je ono na Balkanu privremeno i da tako treba i da ostane, a da je njegov zadatak da pomogne Kosovu u stvaranju male vojske opremljene lakim naoružanjem:

„NATO treba da radi sa Kosovom kako bi razvio malu, lakim oružjem opremljenu i odbrambenu vojnu mogućnost. Razvoj kosovske odbrambene snage neće u bliskoj budućnosti omogućiti Sjedinjenim Američkim Državama i njenim evropskim saveznicima da smanje svoju direktnu vojnu posvećenost regionu. Sve dok Srbija i Kosovo ne budu uživali stabilan odnos, NATO, uključujući i snage SAD-a, treba da budu prisutne. To znači da je prisustvo NATO-a privremeno. To tako treba i da ostane, a Vašington i NATO treba da odbiju nedavne pozive za trajno vojno američko ili NATO prisustvo na Kosovu, ili drugde na Balkanu, što bi bez potrebe isprovociralo Rusiju i Srbiju.“

Ova normalizacija dala bi opipljivu korist za region. To bi dovelo Srbiju bliže EU i omogućilo Kosovu da nastavi sa procesom punopravnog članstva u UN i druge međunarodne organizacije. Članstvo Kosova u INTERPOL-u, na primer, omogućilo bi veću saradnju i koordinaciju u borbi protiv korupcije i terorizma. Vremenom bi, sa popuštanjem napetosti, normalizacija takođe omogućila KFOR-u, koji uključuje značajne snage SAD-u, da smanji svoje fizičko prisustvo i posvećenost.

Opstajanje sukoba takođe predstavlja kontinuiranu priliku za ruski uticaj u Srbiji.

Ova velika potreba za normalizacijom suočava se sa ozbiljnim preprekama. Dok su dve zemlje dostigle značajno razumevanje o različitim pitanjima – od otvaranja predstavništva u Beogradu i Prištini, energetici, reciprocitetu diploma, granicama, menadžmentu i carinskim procedurama, mnogi sporazumi nisu u potpunosti primenjeni.

Kao minimum, postojeći sporazumi moraju da budu u potpunosti ispunjeni u dobrom duhu i od obe strane. Što se tiče velikih pitanja koja zahtevaju pregovore i postizanje sporazuma, treba ohrabriti strane da se na najvišem nivou saglase o ‘mapi puta’ koja vodi do odluka i implementacije istih.

O pritisku, ciljanim sankcijama protiv regionalnih lidera…

Zapadni Balkan, koji obuhvata BiH, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Albaniju i Srbiju, ponovo je postao područje koje zabrinjava zbog manjkavosti unutrašnjeg upravljanja, ekonomskih izazova, etničkih trvenja unutar regiona i spoljnih uticaja, navodi se u izveštaju.

„Osnovni okvir koji su uspostavili SAD i EU kako bi se stabilizovao Zapadni Balkan je i dalje održiv. Ali neophodan je novi pristup, onaj koji se sveobuhvatno bavi preklapanjem političkih, ekonomskih i bezbednosnih dimenzija višestrukih izazova sa kojima se suočava Zapadni Balkan. Kreatori politike u Vašingtonu i Evropi moraju da rade zajedno kako bi poboljšali strategije, i ponovno uspostavili partnerstva da bi uspešno rešavali pitanja koja su u pitanju. Sjedinjene Američke Države i EU moraju biti u združenom koraku u svom pristupu.“

Međutim, osim podsticaja kao što su pre svega regionalna ekonomska saradnja i saradnja sa međunarodnim telima i NATO-om, predlaže se i:

„Sa uspešnom politikom se ne mogu sprovesti samo podsticaji. Trebalo bi da postoje ‘de-podsticaji’, odnosno povlačenje naknada koje su date u toku prelaznog perioda. Pored toga, trebalo bi da postoje nepodsticajne mere kada je na sceni kršenje ljudskih prava, međunarodnih sporazuma, a u Bosni i Hercegovini i Dejtonskog ustava, kao što je to bio slučaj kada su SAD nametnule sankcije premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku. One mogu uključivati:

– Javni i privatni politički pritisak;

– Ciljane sankcije protiv regionalnih lidera;

– Investicione crne liste, uključujući eliminisanje ili smanjenje evropske i/ili američke privatne i javne finansijske podrške.“

S tim u vezi, SAD treba da podstaknu EU da revitalizuje dijalog između Kosova i Srbije, uz podršku Sjedinjenih Država. Ali čak i ovaj dijalog možda ne uspe da dovede do normalizacije. Novi i kreativni predlozi će možda biti potrebni jednog dana. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je nagovestio mogućnost neke ‘velike pogodbe’ koja bi mogla da uključi razmenu teritorija Kosova i Srbije. Mada je ta ideja privlačna kao inovativno bekstvo od skliznuća Kosova u status zamrznutog konflikta, naše je gledište da još nije došlo vreme za tu ideju – bilo samostalno ili u okviru paketa rešenja koja sadrže i druge kompromise. Nije jasno da li bi srpski lideri mogli da iznesu predlog, a koji ne bi izazvao jako protivljenje na Kosovu. U bilo kom slučaju, signaliziranje da su kosovske granice porozne i otvorene za pregovaranje moglo bi da ima štetne efekte širom Balkana.

Pored aktivnog angažovanja Kosova u ovom dijalogu, Kosovo mora da preduzme odlučnu i samostalnu akciju da ponovo potvrdi svoju posvećenost principima koji su u osnovi Kopenhaških kriterijuma. Rad Specijalističkih komora treba da se podrži, a ne omete.

Istovremeno, SAD i EU trebalo bi da se dobro posavetuju u planiranju posledica po objavljivanju optužnica. SAD i EU treba da budu spremni sa porukama podrške za stabilnost zemlje. SAD treba da podstakne EU da ponovo potvrdi to da Kosovo ostaje na kredibilnom putu za pristupanje, iako još mnogo treba da se uradi. Srbiji mora jasno da se stavi do znanja da ona ima svoj sopstveni pristup kojim se traži priznavanje Kosova i razumevanje da, onda kada se Srbija pridruži, to ne može da omete eventualno članstvo Kosova u EU.“

Srbija najveća i najmoćnija država u regionu

„Sjedinjenim Američkim Državama potrebni su obnovljeni i ojačani odnosi sa Srbijom, najvećom i najmoćnijom državom u regionu. Trebalo bi zadržati podršku za članstvo Srbije u EU, istovremeno dok se podržava pozicija EU da se nove članice slažu sa evropskom politikom prema Rusiji, te da se Srbija neće pridružiti osim ako ne prizna Kosovo,“ navodi se po drugi put u ovom izveštaju.

Sa druge strane, „članstvo u NATO-u bi trebalo da ostane opcija za Srbiju, ali očekivanja SAD-a moraju da budu manja zbog istorijskog nasleđa vojnih operacija NATO-a u regionu, kao i verovatnoće od glasnog ruskog protivljenja“. Ipak, saradnju sa NATO-om treba nastaviti, uz podsticanje NATO-a da Srbija ograniči svoje bezbednosne veze sa Rusijom u trgovini oružjem i obuci.

Prethodni izveštaj: „Balkan napred: Nova strategija SAD za region“

O pojačanoj ulozi Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu, odnosno, novom pristupu, ali i „prijateljstvu“ sa Srbijom govorilo se i u novembarskom  izveštaju Atlantskog saveza „Balkan napred: Nova strategija SAD za region“:

„Raditi na ‘istorijskom’ zbližavanju sa Srbijom. To nije strogo govoreći novi pristup, ali je potreban snažniji pokušaj u kontekstu obnovljenog angažmana u regionu. Beograd može i treba da bude blizak partner i saveznik u regionu, ali to može da postane jedino ukoliko počne značajno da se distancira od Rusije. Ovo nije trivijalna osovina za vođstvo Srbije, ali ne treba da bude ni nešto oko čega Sjedinjene države ili EU treba da prave kompromis.“

Tvrde i da su sami srpski zvaničnici „signalizirali“ da žele bolje odnose sa Sjedinjenim Državama i istakli su činjenicu da je samo u 2016. Vojska Srbija izvela više od 200 zajedničkih vojnih vežbi sa SAD-om i NATO-m, u poređenju sa samo 17 sa Rusima,“ tvrdi se u izveštaju da je to skor.

Dat je i detaljan pregled onog što njegovi autori smatraju da je odnos Predsednika Srbije i SAD-a (strane 17 i 18 izveštaja, prim.red.).

Sa druge strane, u izveštaju iz novembra Atlantski savez je bio decidniji kada je prisustvo NATO-a u pitanju:

„Uspostaviti stalno prisustvo vojske SAD u Jugoistočnoj Evropi. Takva objava bi pokazala stalnu posvećenost SAD-a bezbednosti u regionu i osigurala dugoročnu sposobnost Sjedinjenih država da utiče na razvoj događaja. Baza Bondsteel na Kosovu je idealna za ovu svrhu. Vojnici bi trebalo da pomognu u jačanju sposobnosti lokalnih vlasti u borbi protiv terorizma, kroz obuku i razmenu najboljih praksi, kao i u pružanju pomoći u humanitarnim katastrofama ukoliko se dogode. Ovaj korak bi takođe, trebalo da pošalje jasan signal regionu da su SAD posvećene sprečavanju nepromišljene revizije postojećih granica – nešto što ruski avanturizam podstiče.“

Detaljnije o porukama eksperata Atlantskog saveza, podsetite se u Predložene 4 tačke nove strategije SAD za Balkan: Stalno prisustvo američke vojske preko Bondstila, istorijsko zbližavanje sa Srbijom…



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.