
Piše: Darko Dimitrijević
Dok je svoju šumu pokušavao da odbrani od onih koji je godinama seku, Petko Miletić brutalno je prebijen na samo nekoliko stotina metara od svoje kuće u selu Opraške nadomak Osojana.
Nakon rata na Kosovu, prvi povratnici vratili su se baš ovde u Metohiju. Osojanska dolina dočekala je one Srbe koji su najviše poželeli svoj zavičaj. Domaćine koji nisu želeli izbeglički kazan, već svoja bogata domaćinstva i najplodniju zemlju ove metohijske ravnice. Zahvaljujući njima Osojane je danas jedna od retkih povratničkih sredina na Kosovu za koje se može reći da je uspešna.
Policajac na ulazu zgrade Hitne pomoći u Peći čeka da doktori otpuste Petka Miletića. U jednom trenutku sa hrpom papira i nalaza u rukama, njega u kolicima izvodi drugi policajac. Uz kratko pozdravljanje zamolio ih je da ga autor ovog teksta odveze do stanice, gde će pokušati da prepozna one koji su ga kolčevima tukli do besvesti. Valjda se tako oseća slobodnije.
“Ne mogu da gledam šta rade, godinama je seku i zarađuju prodajući moju imovinu a ne mogu da ih zaustavim. Znao sam da će ovo nekad, da se desi samo nisam znao kad”, govori Petko uz kratak dah dok pokušava da zapali cigaretu.
Ispred policijske stanice u Istoku Petko jedva uspeva da se ispravi na svoje noge. Komandir Enver Gaši ga dočekuje.
“Ne brine mene ovo, znamo ko je i brzo će da se reši. Više me brine ono kamenovanje povratničkih kuća, to mogu da budu međuetnički incidenti”, kaže pred nama komandir policije koji je vidno iznerviran izjavom srpskom ministra da su napad izvršili Albanci.
“Šta mu je ovo trebalo? Ti si napadnut jer si branio šumu od lopova a ne zato što si Srbin, tebi je napravio štetu ovom izjavom. Ne treba nam to”, obraća se komandir Petku.
Odvezao sam ga do policijske stanice. Istok je od Peći udaljen 30 kilometara. Dok se vozimo, Petko sa zadnjeg sedišta priča kako je pretučen.
Privedeno je desetak osimnjičenih Egipćana iz susednog sela među kojima će Petko pokušati da prepozna one koji su mu presudili zato je pokušao da odbrani svoj zabran.
Kasno popodne već iscrpljen od davanja izjave u stanici policije, Petko se vratio kući a susret sa ženom i decom bio je veoma emotivan. Strah i zaprepašćenje u njihovim očima i dalje je bilo prisutno.
Bio sam svedok. Bio je težak trenutak. Suze.
Ovakve scene u povratničkim sredinama u Istoku i Klini su veoma česte, od momenta kada je počeo povratak Srba. Rešenja za napade na povratnike i njihovu imovinu, bez obzira da li su na etničkoj ili drugoj osnovi skoro dve decenije nema. Institucije Kosova pokazale su da nisu u stanju da omoguće poštovanje prava čak ni kada je u pitanju manastirska zemlja u Dečanima, a kamoli obespravljenih povratnika. Institucije Srbije nisu bile u stanju da izgrade zdrav sistem u kome bi kroz zdrava ulaganja na transparentan način ojačale srpsku zajednicu.
Zbog takvih okolnosti, događaji poput prebijanja Petka Miletića u svom zabranu, kao planina pred povratnike u Metohiju postavljaju dilemu da se odsele i pronađu sebi bezbednije okruženje.
Pre tri godine zbog nemarnosti institucija Srbije i Kosova nestalo je selo Grabac u Klini. Ostale su prazne kuće, koje su na kraju i potpuno opljačkane. Samo dva kilometra dalje, u selu Biča, ostao je još samo jedan povratnik.
„Ne može se više, sve mi se smučilo moj Dare. Sami ja i žena među onolikim kućama. Željni smo sa nekim da se ispričamo. Lopovi svako veče dolaze, ne mogu više da se branim. Nije ni malo lako“, požalio se Stojan Dončić, jedini povratnik u Biči.
Srpski povratnik u Metohiji je od uglednog, vrednog i poštenog domaćina postao ugnjetavan i ucenjen od sistema, pokraden od lopova, prebijan kada pokuša da brani svoje, obespravljen od suda i ponižen u društvu.
Povratnik je igračka u rukama političara Kosova i Srbije o kojoj se ne vodi računa. Kao u zanosu igre nemarne dece, razbiće se o pod.
Nemarna deca u igri ne žele da promene pravila na ravnopravnoj osnovi. I zato biće još ovakvih slučajeva.
Tuga povratnika je više od igre. Da li je veća od ljubavi za Metohiju?
Darko Dimitrijević je urednik Radio Goraždevca
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.