
„Poverenje“ – ključna je reč koja se mogla čuti tokom prvog dana drugog mirovnog foruma UNMIK-a. Ovaj trodnevni događaj koji se održava u Solunu u Grčkoj okupio je veći broj institucionalnih, političkih, civilnih predstavnika i novinara širom Kosova.
Više je visokih gostiju dobilo priliku da podele svoja iskustva i poruke grupi od 120 učesnika. Osim šefice UNMIK-a Karolin Zijade, i podsekretara UN za mirovne operacije Žan-Pijera Lakroa, govorile su baronesa Ketrin Ešton, šefica međunarodne kancelarije grčkog ministarstva spoljnih poslova Katarina Šapkidu, bivša zamenica hrvatskog premijera Vesna Pusic, profesor političkih nauka iz Severne Makedonije, Nenad Marković, šef EULEX-a, Đovani Pjetro Barbano, zamenica šefa Kancelarije EU na Kosovu, Eva Palatova…
Šefica UNMIK-a naglasila je osnovni cilj napora ove civilne misije, a to je da se izgradi poverenje u svim zajednicama na Kosovu radi mirnijeg i inkluzivnijeg društva.

„Uprkos teškim vremenima i izazovnim okolnostima, naši postupci su važni. Naše akcije transformišu društva tako što ih stavljaju na put mirne koegzistencije i inkluzivnog, održivog prosperiteta“, rekla je Zijade otvarajući Forum Ujedinjenih nacija za izgradnju poverenja na Kosovu.
Ešton: Poverenje je ključno u pregovorima između ljudi koji imaju dugu negativnu istoriju
Dugačak je put da se pronađu mir i izgradi budućnost, ukazala je baronesa Ketrin Ešton.
„Pregovaranje je kompromis, kompromis je moćna reč“, naglasila je.
Bivša visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku i bivša potpredsednica Evropske komisije bila je ona koja je posredovala u postizanju Briselskog sporazuma 2013. godine, na kojem su parafe stavili tadašnji srpski i kosovski premijeri – Ivica Dačić i Hašim Tači.
Svoje izlaganje o tome kako se gradi poverenje između učesnika u pregovorima, započela je pokazujući papire na osnovu kojih je nastao Briselski sporazum.
„Kada se ljudi sastanu da izgrade poverenje, na početku tog puta oni nisu prijatelji, ne vole se. Ljudi problem unose sa sobom u sobu. To su uradili i premijeri Prištine i Beograda“, kazala je Ešton, prisećajući se sastanaka u Briselu pre deset godina.
„Prema definiciji, naročito u pregovorima, govorimo o ljudima koji imaju dugu negativnu istoriju, ljudima koji radije ne bi jedni sa drugim bili, ali ako idete u proces promene, vaš je posao da sednete sa ljudima u svim okolnostima i da budete u stanju da zadržite prošlost i gledate u budućnost“.

Podsetila je na to da su dvojica premijera, iako ih ne imenujući – bili približno isto godište, te da su obojica u tu sobu ušla nervozna ne samo zato što se sastaju jedan sa drugim, već i zato što su na umu imali i to kako će njihova javnost da reaguje – kao što je to posebno bio slučaj sa nekadašnjim premijerom Prištine, Hašimom Tačijem.
Navela je da ih je uslikala zajedno na jednoj fotografiji, ali da im je kazala da tu sliku neće niko javno videti ukoliko oni „nisu OK sa tim“.
„Sledećeg dana su se složili, i to je bio samo početak nečeg, mogućnost da se izgradi poverenje, ne nužno jedan prema drugom, već da se pitanja postave zajedno“, dodala je.
Do koje mere su važne ‘sitnice’ za izgradnju poverenja, baronesa je navela da je ona u Briselu, u prostoriji gde su se vodili razgovori i gradilo poverenje, vodila računa i o jednakosti u govoru tela – tako što bi jednom bliže sela jednom premijeru, a potom bliže drugom premijeru.
„Važno je šta ljudi vide i šta primećuju da se dešava“, naglašava, dok govori o započinjanju procesa izgradnje poverenja.
Svodeći briselski sporazum na pregovaračku sobu, Ešton kaže – „to su dva premijera, dva prevodioca, ja i pomoćnik – 6 ljudi u sobi, 10, 12, 14 sati razgovora – sve to da bi se izgradilo poverenje“.
Baronesa Ketrin Ešton u dužem govoru objasnila je ono što su njene lekcije koje je naučila u mukotrpnim procesima pregovora.
Pre svega je naglasila važnost zajedništva, bilo da su u pitanju samo zajednice, zemlje, region, svet, a kao primere je navodila više svetskih kriza, uključujući borbu protiv kovida, ili krizu sa iranskim pitanjem, Ukrajinu, kao i Kosovo, ili čak i borbu protiv kriminala.
Jedna strana ne može da reši probleme, ukazala je.
„Nema pitanja sa kojim možete da dođete u sobu i da to sami rešite, bilo kao zajednica, zemlja, region. Jedini način sa kojim se mogu rešavati problemi i krize jeste da se zajedno radi, kako bi se oni i rešili“, navela je Ešton.
Govoreći o važnosti kompromisa, naglasila je da je suština u poverljivosti procesa – tome da „sve ostaje u sobi“, u slušanju, u utopljavanju atmosfere i upoznavanju pregovarača – tj. ljudi; potom – da se bude „apsolutno siguran“ u to da se ima više šansi za uspeh onda kada strane u pregovorima „vide da su nešto dobile“, da obe strane pronađu korist, te da se omogući prostor za „takmičenje ideja“, i da strane znaju „da se kreću“.
Stvarno je važno da se izgrade principi poverenja, jer u suprotnom se ne može ići napred. Niko ne može sam da reši ništa
Ešton je, govoreći na UNMIK-ovom forumu takođe uporedila subjekte koji učestvuju u pregovima i mogu da donesu boljitak. Kako navodi, postoje „tankeri“, kao što su to UN, EU, ili druge organizacije i institucije koje „imaju snagu, dubinu, demokratiju“.
„Teški tankeri na moru, koji teško manevrišu, zarđali su, ali se kreću, ne idu da se nasuku na kopno. To su validne i važne organizacije“, kazala je.
Sa druge strane, postoje „jahte“: „One idu brzo, ali ne mogu dugo da ostanu na moru“.
Za potonje Ešton navodi da su to ad hok grupe koje se formiraju da reše postojeći problem.
One ne moraju nužno da dele zajedničke vrednosti, ali mogu da reše problem, navodi.
Iako tvrdi da su oba ‘plovila’ važna u procesu pregovaranja i rešavanja kriza, baronesa dodaje: „Ne radimo dovoljno da podržimo tankere, već jahte“.
Konačno, Ešton je naglasila da se sve ono što se dešava na Severu Kosova ili Kosovu „uvećava širom sveta“. Iako to čini da je Kosovo važno, istovremeno, bivša posrednica u dijalogu Beograda i Prištine, ponovo podcrtava da je poverenje ključno.
„Poštujemo prošlost, ne zaobilazimo je, ali je naš posao da izgradimo poverenje za sledeću generaciju, kapljica po kapljica, po kapljica diplomatije i stvaranje poverenja da njena budućnost bude bolja“, zaključila je Ešton.
Barbano: Povećali smo broj patrola na Severu, uskoro dolaze savetnici za zajednice, radiće sa KP
U svojim govorima šef EULEX-a, Đovani Pjetro Barbano i zamenica šefa Kancelarije EU na Kosovu, Eva Palatova, o stanju na Kosovu u domenu njihovih aktivnosti, više puta su ukazali na važnost poštovanja prava zajednica, kulturnog nasleđa, kao i odnosa sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom.

I dok je Palatova svoju kraću konkretnu prezenataciju zasnovala u sublimaciji nedavnog izveštaj Evropske komisije o Kosovu, Barbano je u dužem izveštaju govorio takođe o pravima zajednica kako na Severu tako i ostatku Kosova.
Govorio je o kulturnom nasleđu, eksporprijaciji zemlje, problemu dužine trajanja pritvora i svemu onome što je EULEX identifikovao kao deo svog mandata, odnosno probleme na Kosovu.
Posebno je spomenuo obaveze Prištine kada je u pitanju povraćaj zemlje manastiru Visoki Dečani.
Barbano je ujedno potvrdio da je EULEX povećao broj patrola nakon „nasilnih akcija na Severu“ kako bi se građani osećali sigurnije. Najavio je da će ova misija uskoro na Severu uvesti savetnike za zajednice koji će raditi sa policijom.
Opširnije o tome šta je Barbano govorio u Solunu, čitajte narednog dana na našem portalu.
Rad na forumu UN-a koji se održava u Solunu narednih dana odvijaće se i kroz fokus grupe i radionice o medijima i dezinformacijama, jezičkim pravima, jačanju učešća i inkluziji, privrednom osnaživanju i zaštiti životne sredine na Kosovu.
Učesnici će raditi na formulisanju konkretnih i delotvornih preporuka s ciljem rešavanja ovih pitanja.
Ove preporuke služiće za usmeravanje budućih napora za izgradnju poverenja, navode iz UNMIK-a.
Inače, prvi ovakav forum posvećen izgradnji poverenja i unapređenju odnosa među zajednicama na Kosovu, UNMIK je organizovao 2018. godine u Ljubljani.
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.








