Gde je zdravstvo i zašto je dr Ivica plakao: Nasilje je i kada neko hoće da je lekar, a nije čovek

Doktor Ivica Zdravković, pisac, karikaturista i nekadašnji takmičar i instruktor borilačkih veština, u emisiji „Da sam ja neko“ govorio je o svom esnafu – lekarima i odsustvu empatije danas. „Plakao sam i nije mi bilo dobro danima što su mi život i sudbina podarili da gledam patnju i odsustvo empatije“, rekao je u emisiji „Da sam ja neko“.

Način na koji je opisao patnju petnaestogodišnjaka koji boluje od raka i očaj njegovih roditelja koji su dali sve što su imali za njegovo lečenje – taj, u svima nama poznati bes, jer dečaka ne primaju u bolnicu bez nalaza ultrazvuka koji, inače, bolnica nema. Ta tuga i bespomoćnost dok gleda dete koje umire, uz dodatne nepotrebne bolove, jer bez nalaza sa ultrazvučnog aparata, koji košta samo 3.000 evra, dečaku ne mogu da stave običan kateter.

Sledi poruka i belim mantilima, ali i svima nama.

„Ljudi, hajde da šetamo malo protiv neljudskosti i bezobrazluka“, piše dr Zdravković, jer „mnogo je gore nasilje kad neko hoće da postane lekar, a nije čovek. I kad mu se to dozvoli. I onda tako NELJUDI budu primljeni da postanu lekari; tako nam se, bezosećajni, uvuku i u sudove da nam sude, u škole da nam uče decu, svuda da šire svoju mizantropiju, da budu MRZIĆI, da slobodno verbalno i na svaki drugi mogući način povređuju sve oko sebe. A dete umire u agoniji, u bolovima, jer nemamo ultrazvuk“.

Zdravković je u emisiji „Da sam ja neko“ rekao da je taj tekst njemu poseban i da dok je naknadno razmišljao o tome šta je napisao, da je počeo da plače.

„Iskreno sam plakao i uopšte mi nije dobro bilo nekoliko dana i to ne zato što sam ja to napisao, već što su mi život i sudbina podarili da ja to gledam… Patnju i ono što me više zabolelo – odsustvo empatije. I to kod ljudi koji su se zakleli da će empatija da bude glavni motiv zbog koga su ušli da nešto rade i da će to da ih nosi ceo život. I odjedanput – toga nema“, naveo je gost emisije „Da sam ja neko“.

Dr Zdravković kaže da mora da se voli nečiji život, ali i svoj. „Možda je tu odgovor… Možda smo počeli da mrzimo sebe i svet oko sebe… Počneš sebe da prezireš, profesionalno si neuspeo, tvoj esnaf je ugruvan, tvoja država, nacija, tvoje vreme, cela generacija i ideali – sve se to strovalilo. I onda si depresivan i ogorčen i bezbojan – odakle onda da crpiš empatiju? Ali ja kažem – nemojte tako“, rekao je doktor.

Iza sebe ima deset knjiga u medicini i još četiri van te oblasti, a osim pisanja bavi se i sviranjem, ilustracijom i karikaturom.

Celu emisiju možete pogledati u videu iznad teksta.

N1



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.