U Velikoj Hoči obeležena godišnjica stradanja Srba i Roma

parastos velika hoča
FOTO: N.Milosavljević

Parastosom ispred spomenika kidnapovanim i ubijenim u Velikoj Hoči obeležena je 24. godišnjica od stradanja 84 Srba i Roma u opštini Orahovac.

Noseći vence, cveće i fotografije ubijenih i kidnapovanih Srba iz Zočišta, Orahovca, Velike Hoče, Retimlja, Opteruše i Bratotina, okupljeni su prošetali glavnom ulicom Velike Hoče do spomen obeležja postradalima, gde je i održan parastos.

Gordani Ristić iz Kosova Polja nestao je sin Davor dan nakon što je napunio 28 godina.

„Ja bih bila najsrećnija majka kada bih samo kosti moga sina mogla da nađem, da ga sahranim i da ja budem pored njega. Ja sam više stara, nisam za život, a ne mogu da nađem sina, tog jedinog. Naša država pokušava, ali nema ničega dok albanska vlada ne odobri. Mi bi roditelji, ja, a računam i svi, najsrećniji bili kada bi pronašli posmrtne ostatke. Jedna kost – jedna kost, ali da znam da je to moj sin“, rekla je Ristić, i dodala:

„Blago onome ko je pronašao svoje…Ja ne znam koju sveću gde da zapalim. Sada sam bila u crkvi, palim jednu sveću za mrtve, jednu za žive. Kako ću da zapalim za mog sina kada kosti nisam našla“.

Dragici Mavrić je nestao brat i cela rodbina.

„To ne može da se izdrži. Roditelji su umirali sa tom željom, i moja majka i otac su očekivali sina da dođe, a on nikako da dođe. Sve neke laži, ovde su, tamo su, u Albaniji su, doći će, ništa nisu radili, pustiće ih. Ništa nismo imali sa Albancima, živeli smo normalno, nismo se nadali da će oni tako našima da rade“, rekla je Mavrić.

Iako su kosti Dragičinog brata pronađene, kaže, da nije sigurna da su to zaista njegovi posmrtni ostaci.

„Živimo, ne znam ni ja kako, nismo u radosti, u veselju. Ja njegovo ime kada spomenem, mene duša boli. Nikada nisam zapalila sveću da kažem, mrtav mi je brat, ne mogu to da izgovorim. Imam ga u srcu“, dodaje.

Koordinator udruženja porodica kidnapovanih i nestalih, Negovan Mavrić, istakao je da porodice i članovi udruženja, neće odustati dok se ne sazna istina za sva 84 imena. On je takođe zatražio od specijalnog izaslanika za dijalog Beograda i Prištine, Miroslava Lajčaka, da pitanje nestalih bude glavna tema tokom dijaloga.

„Mi 90 odsto znamo gde se nalaze njihova tela, samo je problem rad ljudi, koji odlučuju o tim grobnicama, lokacijama gde se nalaze, samo iz njima znanih razloga i dalje tragamo za njima. Nismo izgubili nadu da naših još ima živih, ali barem za one, za koje znamo, gde se nalaze njihovi posmrtni ostaci, barem njih da sahranimo kako dolikuje“, kazao je Mavrić.

Predstavnik Upravnog odbora koordinacije srpskih udruženja kidnapovanih i nestalih, Miroslav Stojković, zatražio je da se donese Zakon o porodicama kidnapovanih i ubijenih.

„Mi se moramo boriti za naše žive naslednike porodica, kroz materijalno, stambeno i finansijsko obeštećenje, a to možemo kroz donošenje Zakona o porodicama kidnapovanih i ubijenih. Na teritoriji čitave bivše Jugoslavije, u svim republikama i državama donet je taj Zakon i porodice su zaštićene, a kod nas to još nije slučaj“, kazao je Stojković.

Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Igor Popović, istakao je da zločin i danas traje.

„Jedan deo nestalih je danas pronađen, za drugima se i dalje traga. To je produženi zločin. Teške su naše žrtve. Cilj zločinaca je bio da nestane srpsko ime, da nestanu srpske kuće, da nema srpskih hramova, u sredini koja još od doma Nemanjića bila centar srpske duhovnosti i srpskog društvenog života. Sa čak 24 crkve, tri manastira, ovo područje je jedinstveno. Hteli su sve to da zbrišu, ali nisu uspeli“, kazao je Popović.

Posmrtni ostaci 36 nestalih osoba pronađeni su sedam godina kasnije u masovnim grobnicama Volujak kod Kline i u mestu Mališevo kod Orahovca.

Gračanica online



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.