Rođeni Škotlanđanin, a odomaćeni Zvečanac: Upoznajte Džona Dankansona

"Kad sam bio dnu, nisam bio isključen iz sveta. Samo sam čekao svoje vreme," poručuje u svojoj knjizi "Ista planeta, različiti svetovi" rođeni Škotlanđanin, koji je na Kosovo stigao ranih dvehiljaditih godina, gde i danas živi. U Kosovo se, kaže, zaljubio kada je i stigao po prvi put, a nekoliko godina kasnije zaljubio se i u jednu ženu zbog koje je i ostao ovde. Došao zbog posla, a ostao zbog ljubavi – upoznajte Džona Dankansona iz Glazgova, a sada odomaćenog 'Severca', koji živi u Zvečanu.  

Sa Džonom i njegovom suprugom, Veselom Dankanson, učiteljicom u Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" razgovaramo u njihovom domu u Zvečanu. 

Džon nas polako uvodi u svoju interesantnu životnu priču. Pitamo ga kada je i zašto došao na Kosovo. 

"Prvi put sam na Kosovo došao 2001. godine. Britanskoj vladi su, tada, bili potrebni međunarodni policajci koji bi došli da rade ovde, na Kosovu, u okviru UNMIK-a. Tada  sam, po prvi put, došao na 18 meseci i radio u rejonu Prištine," objašnjava ovaj korpulentni Škotlanđanin. 

Tada sam više počeo da razmišljam o Srbima

O Srbima, pre dolaska na Kosovo, nije znao apsolutno ništa. Znao je o Jugoslovenima i Jugoslaviji, ali jedino, kako kaže, kroz fudbal, jer su Jugosloveni bili, po njegovim rečima, velika fudbalska nacija.

"U Prištini sam radio sa 12 prevodilaca i samo jedna od njih je bila Srpkinja. Ta devojka je bila iz Gračanice. Ispričala mi je svoju stranu priče. Ostali je nisu baš voleli. Pričala mi je šta se dogodilo njenoj porodici. Slušao sam je i tada sam počeo više da razmišljam o Srbima. Radeći sa Albancima, mogao sam da čujem samo jednostranu priču," govori Džon.

Kada uđete među Srbe, vidite da su fini i ljubazni

Nakon provedenih 18 meseci u Prištini, odlazi nazad u svoju zemlju, a na Kosovo se ponovo vraća 2004. godine. Ovog puta, u region Kosovske Mitrovice, gde provodi dve godine. Kaže da je iznenađen onim sa čime se susreo na Severu.

"Kada sam došao na Sever, bio sam iznenađen. Slušao sam različite priče o problemima, nasilju ovde na Severu. Ali naišao sam na nešto potpuno drugačije od onog šta sam očekivao. Kada uđete u zajednicu, vidite da su ljudi fini, ljubazni. Gde god da odete ponudiće vas kafom, sokom, rakijom…," nastavlja svoju priču.

Godinu dana nakon ponovnog dolaska na Kosovo, 2005., upoznaje Veselu, tada Milisavljević, zbog koje se vraća u još jednu misiju.

"To što sam upoznao Veselu, bio je razlog da se vratim u još jednu misiju. To je bio jedini način na koji smo mogli da budemo zaista zajedno stalno, jer je ipak moj primarni posao bio u Britaniji," priča Džon.

Odlučio da ostane

Na Kosovu je proveo skoro pet godina radeći u UNMIK-u. Na kraju misije, morao je da donese odluku – da li da se vrati u Škotsku ili da ostane ovde. Doneo je odluku, odlučio je da ostane. U Zvečanu živi punih 9 godina.

Za porodicu svoje supruge kaže da je bliska i privržena, kao što su, kako dodaje, sve srpske porodice.

Pitamo ga šta mu se kod Srba najviše dopada. Odgovara:

"Jako su srdačni. Mislim da su malo rezervisani kada čuju da je neko iz Škotske, jer ne znaju razliku između Velike Britanije i Škotske. Ne znaju razliku između zemalja i Ujedinjenog Kraljevstva. Ali kada predstavim sebe kao Škota, oni postaju srdačniji. I kada te zaista upoznaju, postaju još više gostoprimljivi. Gde god da izađem u Zvečanu, svako ko me je pre video, pozdravi me rečima – dobar dan, zdravo."

Ali, zaslugu za to, ipak, delom prepisuje Veseli.

"Ali to je najviše, jer je Vesela učiteljica," dodaje.

Priču nastavljamo o knjizi i o blogu koji ovaj Škot vodi.

"Kad sam bio na dnu, nisam bio isključen iz sveta. Samo sam čekao svoje vreme"

Knjigu pod nazivom "Ista planeta, različiti svetovi" (Same planet, different worlds) napisao je 2015. godine. Svoje petogodišnje iskustvo na Kosovu, pretočio je u pisanu reč.

"Knjiga je, uglavnom, o meni i mojoj misiji u UNMIK-u, kao i o samom UNMIK-u i radu na Kosovu. Takođe, pisao sam o načinu na koji sam tretiran od strane drugih stranaca," objašnjava Džon.

Kosovo – pogled iznutra

Da je zaista zavoleo Sever, ali i čitavo Kosovo, govori činjenica da uskoro otvara sajt na kome će postavljati slike sa istorijskim i kulturnim znamenitostima Kosova, jednom rečju, promoviše ovo područje, ali sa posebnim naglaskom na Sever.

"Kada odem kući mnogi me pitaju gde živiš, gde si radio, jer ne poznaju ovo područje. Došao sam na ideju da otvorim blog-sajt. A cilj tog mog sajta je da privuče što veći broj ljudi da dođu ovde. Akcenat je na Severu i promovisanju Severa," kaže Džon.

"Kao prvi korak, pre sajta koji će biti otvoren narednih meseci, koristim Fejsbuk. Postavljam slike i pored njih male opise. Ljudi su i imali priliku da ostavljaju komentare. Neki su dobri, neki su loši, u zavisnosti od nacionalnosti," nastavlja.  

Ne pravim razliku, već nalazim sličnosti

Pitamo da nam napravi razliku između srpskog i škotskog naroda. Kaže da ih ne vidi:

"Istu količinu gostoprimstva ponudiće vam i škotski narod. Na gostoprimstvo na koje nailazim ovde, očekujem ga u Škotskoj. Takođe, slični smo i sa te političke strane. Škotska je nedavno glasala za nezavisnost. Poslednjih 16 godina mi tražimo od vlade da imamo pravo glasa. Tako da ja ne pravim razliku, već nalazim sličnosti."

Iako živi na Severu, među većinski srpskim stanovništvom, kaže da, na društvenim mrežama, ima i prijatelje sa juga. Uvek se trudio da, kako ističe, sasluša obe strane, bude neutralan, i realno sagleda ozbiljnost situacije na prostoru na kojem sada živi. 

Odomaćen je na Severu, druži se sa Srbima, ide na slave. Pitamo ga, za kraj, da li voli tradicionalno srpsko piće – rakiju.

"Ne, previše je jaka," odgovara, ali dodaje da, ipak, kad ode kod nekog na slavu, popije jednu kako bi, kako kaže, ispoštovao domaćina.

Vreme je ručka. Naša ekipa se sprema da krene, a Džon i Vesela, kao svi dobri srpski domaćini, insistiraju da nas zadrže na obedu. Ljubazno odbijamo, vreme je proletelo, a dan je pun događaja, odgovaramo. Ionako je, tokom razgovora, sto bio pun đakonija. Još jedna sličnost sa škotskim domom, dodaje Džon – I tamo bi vas dočekali na isti način.



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.