Prof. Krstić: Studenti jasno pokazuju da neće nositi zastave koje ih dele, već okupljaju – to su srpske

„Ima mnogo činjenica koje ukazuju na to da je Grenel kontinuitet sa Bajdenovom administracijom spram odnosa sa vlasti u Beogradu i politike prema regionu“, ocenio je profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Milan Krstić. Ukazujući na rezerve prema protestima studenata koje je ovaj izaslanik američkog predsednka za specijalne misije izneo, profesor ih vidi kao „autogol režimskom narativu o obojenoj revoluciji“.

Opisujući studentske proteste kao „zdravo patriotske“, kaže da je stoga sramno da se oni ocenjuju kao obojena revolucija. „Studenti jasno pokazuju da neće nositi zastave koje ih dele, već one koji ih okupljaju i sabiraju, a to su srpske zastave“, poručio je.

Sa druge strane, navodi da SAD imaju druge interese u Srbiji – od litijuma i energetike, preko uticaja na popustljivost Beograda spram kosovskog pitanja u vezi sa čim je srpska vlast, ocenjuje, isporučila dosta želja Amerike „ispod žita“. On očekuje da će Grenel sada pokušati da se dođe do dogovora Beograda i Prištine i da „igra na proverene igrače. Provereni igrač u Beogradu mu je Aleksandar Vučić, provereni igrač u Prištini se traži, zato što Aljbin Kurti to očigledno nije“.

Grenelovi pozivi

Grenel je pre nedelju dana preneo vest o protestima u Srbiji, uz komentar da je važno pustiti da se čuju različiti glasovi, ali da „nema podrške za one koji podrivaju vladavinu prava i na silu upadaju u državne institucije“.

„Uvek je važno da možete da dignete glas i da vas čuju. Ali, svi moraju osuditi nasilje i držati se mirnih demonstracija. Demokratski proces mora da se poštuje. Ne podržavamo one koji podrivaju vladavinu prava i na silu zauzimaju zgrade državnih institucija. Ako vam se ne sviđa zakon ili lider, onda radite na smeni – ali nemojte posezati za nasiljem“, poručio je tada Grenel.

Ovo je ujedno bila i prva reakcija iz nove američke administracije o dvomesečnim protestima u Srbiji.

Autogol režimskom narativu

Za Milana Krstića, profesora Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Grenelov tvit nije iznenađenje. On ga vidi upravo u kontekstu podrške režimu SNS, odnosno kao rezervu prema mogućem pravcu protesta.

„Ja mislim da je ona zapravo mnogo više donela onima koji su organizatori protesta, odnosno studentima, nego onima kojima je taj tvit možda bio namenjen“, kaže.

Drugim rečima, rezervom koju je Grenel izneo prema potezima, odnosno stavu da ne podržava proteste, Krstić to ocenjuje kao autogol režimskom narativu o tome kako je:

„Ovde reč o obojenoj revoluciji, a s obzirom na to da ni ovi prethodni narativi koje je režim plasirao nisu bili uspešni“.

U retrospektivi narativa koje je vlast plasirala u javnost o studentskim protestima, Krstić je podsetio na to kako je vlast menjala plasiranu sliku o njima, da bi na kraju izgubila kontrolu nad nametanjem narativa:

„Krenulo se od toga da je to protest opozicije, onda se ispostavilo da su se studenti distancirali od toga, pa se išlo kako je to protest jedne male grupe studenata koja je ekstremna, pa se već na Slaviji videlo da je to ogromna grupa koja ima podršku širokih slojeva građana i onda se išlo na to da se zapravo u toj grupi studenata zahtevi koji su očigledno smatrani za vrlo pravedne, pa i od strane nas kao univerzitetskih profesora, ali i građana i drugih esnafa kao što su advokati, ispunjeni još od starta, što je vrlo tvrdila vlast. Ali je onda nekako kontradikcijom dovodilo do toga da nam svake dve, tri nedelje kažu, ‘e sad su zaista potpuno ispunjeni’ – da bi dovelo do toga da je vlast zapravo u potpunosti izgubila kontrolu i nad tim narativom i postalo jasno svakom da zahtevi nisu ispunjeni“.

Sada im je preostao još samo jedan, kojim mogu „koliko-toliko“ da upravljaju, a da istovremeno on ostane prijemčiv građanima, usled postojećih skepsi koje građani Srbije imaju prema velikim silama, a posebno prema SAD, a to je da je ovo:

„Zavera Amerike, da je ovo obojena revolucija“.

Ne postoji nikakav razumski osnov da iza protesta stoji Amerika

I zbog toga izjava Ričarda Grenela o rezervama prema protestima je još jedan demantij da je takav scenario na snazi, naglasio je profesor Krstić.

Svestan je da bi vlast mogla da i to sada relativizuje objašnjenjem da se radi o novoj administraciji, ali da je prethodna to organizovala.

„Ja mislim da je to apsolutno netačno“, navodi i dodaje: „Ima mnogo činjenica koje ukazuju na to da je Grenel kontinuitet sa Bajdenovom administracijom spram odnosa sa vlasti u Beogradu i politike prema regionu“.

„Taj narativ je uzdrman, nije odbačen, ali mislim da je svakome jasno to da ako već jedan visoki američki zvaničnik koji, iako nije državni sekretar, nije savetnik za nacionalnu bezbednost, ali jeste na vrlo važnoj poziciji, on jeste čovek koji rešava krize u Trampovo ime, jedan je od najbližih ljudi Donaldu Trampu, dakle očigledno je da on ima uvid u (postupke) Donalda Trampa, imajući u vidu kakve su procedure odlučivanja u SAD. Očigledno je da je on važan“.

Drugim rečima: „Ako on kaže da ima neku skepsu prema protestima u Srbiji, jasno je da Amerika, makar aktuelna administracija, ne stoji iza ovoga“, navodi Krstić, govoreći o studentskim protestima.

Da je njegova procena tačna, Krstić dalje podseća i na podršku prethodne američke ambasade režimu predsednika Vučića.

„Evo da se setimo protesta na Slaviji, ambasador tadašnji Kristofer Hil je bio u Vrnjačkoj Banji, odnosno na putu – na Moravskom koridoru sa predsednikom Vučiće, otvarao je sa predsednikom Vučićem Moravski koridor“.

Takođe: „Ako pogledamo da je strateški dijalog započet u januaru, kada je bila visoka delegacija SAD ovde u Beogradu i da tom prilikom nije ni spomenut protest studenata, a kada je bila prošla velika politička kriza decembra meseca 2023, Kristofer Hil i drugi američki zvaničnici su prvi koji su izašli da legitimizuju rezultate veoma spornih izbora, naročito na lokalnom nivou, jasno je da je i prethodna administracija podržavala aktuelnu vlast. Dakle, ne postoji nikakav razumski osnov da iza ovog stoji Amerika“.

Isporučivanje „ispod žita“ i „ogoljena oblanda“

SAD imaju svoje interese u Srbiji, i njih je više: Litijum i uopšte energetika, postepeno smanjenje uticaja Rusije i Kine u Srbiji, kao i popustljivost Beograda spram kosovskog pitanja.

„Mislim da je aktuelna vlast previše popustljiva već duži niz godina i da je to sad kulminiralo. Mislim da je srpska vlast isporučila dosta toga ispod žita – onog što su Amerikanci želeli“, kaže Krstić, govoreći o Kosovu.

Profesor Krstić navodi mogućnost da će Grenel, kao izaslanik za specijalne misije, pokušati da dođe do dogovora Beograda i Prištine.

„I da igra na proverene igrače. Provereni igrač u Beogradu mu je Aleksandar Vučić, provereni igrač u Prištini se traži, zato što Aljbin Kurti to očigledno nije“.

Podsetio je upravo na nedavni Grenelov tvit o tome da Kurti nije pouzdan partner SAD.

„Priča se o tome da se radi na stvaranju jedne šire koalicije koja bi mogla da se formira nakon izbora u Prištini i koja bi mogla da bude kooperativnija“, tvrdi Krasnić.

Kurtijevu politiku ocenio je kao onu koja „de faktu dovodi do etničkog čišćenja Kosova“.

Kada je u pitanju energetika, pored litijuma i aktuelnih potraživanja, Krstić smatra da SAD imaju pretenzije i ka izgradnji Đerdapa 3, kao i da postoje spekulacije da ukoliko bi se gradila nuklearna elektrana, za to su takođe zainteresovani Amerikanci.

„Ali ono što je poenta, Amerikanci gledaju svoje interese, i mi treba da gledamo svoje interese. To da će Amerikanci gledati samo svoje interese je sa Trampom samo ogoljenije, čak i poštenije, jer su u velikoj meri to radili i do sada, ali je to bilo upakovano u neku oblandu globalnih interesa. Sada je jasno da će to biti prvi prioritet“.

USAID je finansirao državne institucije i privatno-javna partnerstva, a ne proteste u Srbiji

Srbija sa druge, navodi dalje profesor, ima srećnu okolnost a to je da nema većeg deficita u odnosima sa Amerikom, u jeku uvođenja restriktivnih carinskih taksi SAD-a prema drugim zemljama.

„Tu smo negde – 50:50 klada je u pitanju robna razmena, a kada je u pitanju razmena usluga, tu mi više profitiramo nego Amerikanci. U svakom slučaju, mi smo ekonomski mali, te ne verujem da ćemo biti na meti Trampovih mera.

SAD sa Trampovom administracijom trenutno sprovode i restriktivne mere tromesečne suspenzije američkih međunarodnih fondova i grantova, a ključna vest u svemu jeste gašenje USAID-a.

Krstić ukazuje na to da gašenje USAID nema veze sa Srbijom, iako srpske vlasti pokušavaju da u postojećoj krizi u kojoj su se našle usred protesta, to predstave kako se ovim fondovima finansiraju obojene revolucija.

„Isto kao što nije imala veze sa NIS-om“, objašnjava Krstić, iako je vlast to pokušala drugačije da predstavi.

Naprotiv, kada je u pitanju finansiranje USAID-a, Krstić podseća da su upravo srpske institucije i vlast obilato koristile ova sredstva i pomoć.

„Od oficijelne zahvalnosti Vučića bivšoj administratorki USAID-a Samanti Pauer za konkurentnost srpske privrede kroz projekte USAID, podrške lokalnim samoupravama za razvoj e-uprave, i drugih lokalnih ekonomskih projekata – od bazena do konkretnih privrednih struktura, sve do javno-privatna partnerstva, poput primera sa Naledom, čija je predsednica UO Ana Brnabić, i koji je i formiran na inicijativu USAID“, objašnjava Krstić.

U poslednje vreme, dodaje, bilo je čak mnogo više projekata održivog ekonomskog razvoja, nego podrške demokratiji.

Ne vidim razlog da se na protestima nose zastave EU

Što se tiče EU, Krstić smatra da je ključno to da ona gubi normativno svoju moć.

„Ako ona više nije prepoznata kao destinacija kojoj će mladi, demokratski orijentisani, ne nužno težiti, ali koju će želeti da pokažu kao deo svog kolorita. To znači da ona više nema tu privlačnu moć koju je imala ranije“, kaže.

To ne znači istovremeno da će takva apatija da se nužno prelije na građane u eventualnom glasanje na referendumu za ulazak u EU, ali:

„Neko, ko će glasati za ulazak u EU, ako ikada do toga dođe, ne mora da znači da će time biti oduševljeni. Oduševljeni ste onda kada nosite zastavu. Ako glasate za ili protiv, odnosno donesete odluku da glasate ZA, to može biti samo čist ‘cost benefit’ – racionalna analiza“.

Smatra, štaviše, da se i u Srbiji i kod svih drugih u regionu sada sve svelo upravo na ovu drugu dimenziju.

„Idejna dimenzija, identitetska – je potpuno otišla u drugi plan. Sve se svodi u ‘cost benefit’ i tako tretiraju i građani“.

Stoga on u aktuelnoj situaciji, ne vidi razloga da studenti, koji nose zastave Srbije, nose u zastavu EU.

Ovo nije tematika koja se uopšte bavi članstvom Srbije u EU, spoljno-političkom agendom, niti se EU oglašavala u vezi sa protestima

Istovremeno, profesor Krstić smatra da su vrednosti EU najbolje vrednosti koje postoje u regionalnom kontekstu i da Srbi treba da ih usvoje i primene, nevezano od toga da li je Srbija članica EU.

Da li će Srbija postati članica EU, zavisiće od više stvari, između ostalog i od:

„Stava prema Kosovu i Metohiji i od drugih otvorenih pitanja. No, te prave evropske vrednosti se, na žalost, više ne baštine, čak ni u nekim državama koje su članice EU, a čini mi se da naši mladi ih trenutno baštine više nego u mnogim drugim zemljama u EU i to je ono što treba da nas raduje“ – zaključuje profesor.

Opisujući studentske proteste kao „zdravo patriotske“, kaže da je stoga sramno da se oni opisuju kao obojena revolucija.

„Da se jedan zdrav patriotski protest studenata, koji meni ispunjava srce i zbog toga što vidim gomilu srpskih zastava i zbog toga što ti ljudi iskazuju želju da ostanu u ovoj državi, što ne žele da idu odavde, što ima gomila ćiriličnih transparenata – ne kažem da su latinični manje srpski, ali meni su lično ovi prijemčiviji – to su sve one bitne stvari. Onda vam dođe neko i kaže -‘ovo je obojena revolucija’, a da ne govorim o onom narativu da je ovde reč o ustašama itd. Što je sramno i što mislim da u jednoj ozbiljnoj emisiji uopšte ne treba ni da spomenem“, istakao je ovaj profesor sa FPN.

Studenti jasno pokazuju da neće nositi zastave koje ih dele, već one koji ih okupljaju i sabiraju, a to su srpske zastave

 Zebnja velikih sila i primer za svet

Razlog za mlake reakcije iz sveta na proteste u Srbiji su višestruke, navodi Krstić. Od toga da su zapadne zemlje koje su prisutne u regionu, trenutno zauzete svojim krizama, osim Kine koja ima drugačiju situaciju i koja se tradicionalno ne meša u takva pitanja, osim što podržava stabilnost i vlast.

Takođe, vlast je uspevala do sada da održi distancu i balansiranje, ukazuje dalje profesor – na četiri stuba.

„Da bi kao najdeblji sada preostali vašingtonski i pekinški, dok su se moskovski i briselski stanjili“, dodaje Krstić.

Krstić kaže da su ipak i dalje svi ovi svetski centri ostali relativno zadovoljni onim što je srpska vlast uradila: Rusija time što joj Srbija nije uvela sankcije, uprkos čestim zahvaljivanjima SAD zbog isporuke oružja iz Srbije Ukrajini; Kina ima višestruke razloge upliva u srpsku ekonomiju…

„Svi imaju po nešto. To su dobili i sada su svi u strahu, jer ne znaju šta je alternativa (Vučićevoj vlasti)“, kaže profesor, dodajući da svetske prestonice za sada nemaju dovoljno tačan i pouzdan odgovor u analizi.

To je usled vakuuma, odnosno činjenice da studenti imaju legitimitet i veliku podršku, dok to isto nedostaje opozicionim partijama iako one imaju definisane političke programe.

„I veliko pitanje u kojem mogu donekle da ih razumem da, gledajući svoje interese, čekaju donekle šta će da se desi, ali mislim da svako ko je u duši demokrata, ne u smislu pripadnika demokratske partije u Americi ili u Srbiji, već ko veruje u vrednosti demokratije i slobode govora, treba da bude zadovoljan i srcem na strani onoga što traže studenti“, kaže Krstić.

On ocenjuje da su četiri zahteva studenata civilizacijski zahtevi i to nakon velike tragedije koja je zadesila srpsko društvo.

„Meni deluje da može postati jedan pozitivan primer baš zato što je inspirativan, baš zato što je neutralan spram spoljnih partnera, baš zato što je autohton i autentičan. Krenulo je od naših poznatih ličnosti prepoznatljivih širom sveta. Krenulo je od Novaka Đokovića, Emira Kusturice, a sada se nastavilo i na Marinu Abramovič, koja je poreklom odavde i na Madonu, tako da čini mi se da dobija sve veći zamah“, zaključio je.



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.