Novinari i civilno društvo o briselskom dijalogu: "Od normalizacije do nenormalizacije"

Nedovoljno informacija o dijalogu u Briselu vodi ka nedostatku kritičke svesti o tom procesu. On je kao netransparentan proces – doveo do nenormalizacije odnosa. Nijedna strana nije svoju javnost pripremila za ono što se "skuva" u Briselu, zbog čega postoje prepreke u implementaciji dogovora. I Brisel shvata da je sprovođenje dogovorenog teže nego što su mislili.  Sada kada je dijalog udaljen iz žiže javnosti, novinarima je još teže da dođu do informacija, a dijalog je iz žiže srpske javnosti udaljen zato što je on za Srbiju bolan – njime ona gubi sve. "Bolan momenat" i za jednu i za drugu stranu su to što će Srbija morati da prizna državu Kosovo, a Kosovo da formira ZSO. Bolna tačka biće i formiranje Vojske Kosova. Kada je u pitanju ZSO, homogenizacija Srba ne Severu je nešto što tišti zvaničnu Prištinu. Ovo su ključne poruke novinara i predsednika Udruženja novinara Srbije na Kosovu, Budimira Ničića, političkog analitičara za međuetničke odnose iz Prištine, Fatmira Šeholija i novinarke BIRN-a, Valeri Hopkins, na ovonedeljnoj debati "Mediji, javnosti i briselski dijalog" u Kosovskoj Mitrovici.

Fatmir Šeholi, Budimir Ničić i Valeri Hopkins govorili su na debati koju su organizovali nevladina organizacija Centar za razvoj zajednica i portal KoSSev, u okviru projekta "Građani Severa javno o briselskom sporazumu", a koji podržava Kosovska fondacija za otvoreno društvo (KFOS).

Dijalog se vodi oko Srba sa Severa, a niko ih ne pita šta misle; kada bi bili uključeni, imao bi više svrhe

"Mislim da je suština u tome što se dijalog u Briselu između Beograda i Prištine vodi oko Srba koji žive na Kosovu, pre svega na Severu, a da niko apsolutno ne pita šta Srbi sa Severa misle – da li oni osećaju da je to bilo normalno, ili nenormalno, da li oni to žele, ili ne, koji je njihov glavni problem. Kada bi Srbi sa Severa zaista bili uključeni u taj proces, pretpostavljam da bi on imao više svrhe i da bi nailazio na veće zadovoljstvo građana. U tom procesu dobijaju i Beograd i Priština – Beograd je bliži EU, Priština dobija viznu liberalizaciju, vojsku. Srbi sa Severa sve gube – i u ekonomskom smislu, i sa njihove, da kažem, emotivne strane," rekla je jedna od učesnica debate i civilna aktivistkinja, Sara Ostojić.

Od normalizacije do nenormalizacije odnosa

„Koliko se sećam, rečeno je da se razgovori u Briselu vode za bolji život građana, za normalizaciju odnosa, a zapravo smo došli do nenormalizacije odnosa. Beograd priča svoju priču, Priština za svoju javnost, EU uvek sve pozdravlja, i razgovore i sporazume ocenjuje kao uspešne, a na terenu se kod onih zbog kojih se ti razgovori i vode, ništa ne menja,“ ocenio je Ničić.

Kao jedan od primera, Ničić je naveo da su se Beograd i Priština dogovorili da neće ometati jedni druge ka evrointegracijama:

„Videli smo šta se dogodilo kad je Kosovo primljeno u UEFA-u. Direktor Kancelarije za KiM, Marko Đurić, rekao je da će ih tužiti sudu u Lozani i da to neće proći tako kako su separatisti zamislili. Ne znam gde je tu normalizacija odnosa i šta se to normalizovalo, ukoliko koristimo termine koji se koriste, i istovremeno ne poštujemo ono što je dogovoreno."

„Briselski dijalog je potpuno netransparentan proces i od strane Beograda i od strane Prištine, a najviše od strane EU,“ ocenio je dalje Ničić.

Srbija sve izgubila, Priština dobija

ZSO da bi se Srbima "zamazale oči" – gašenje dva glavna stuba opstanka Srba na KiM-u

„Ja svakog srpskog predstavnika u svojim emisijama pitam šta će to dobro ZSO doneti Srbima na Kosovu. Nikad nisam dobio konkretan odgovor, a svi se kunu u ZSO. Mislim da ZSO treba Beogradu da bi zamazala oči Srbima, Srbiji, svojoj javnosti da su, povlačeći se sa Kosova – nešto dobili i ostvarili. ZSO podrazumeva sledeće – gašenje dva glavna stuba opstanka Srba na Kosovu, a to su prosveta i zdravstvo, odnosno integrisanje u kosovski sistem. Ništa više od te zajednice nema, niti to nešto znači. To je najobičnija nevladina organizacija, kao što kaže kompletna Priština. I apsolutno ništa neće dobiti.“ (Budimir Ničić)

Dijalog u Briselu je iz žiže srpske javnosti udaljen zato što je to bolan proces, dok je za prištinsku stranu drugačiji, smatra Ničić, objasnivši i razloge:

„To nije dijalog, to je nešto gde jedna strana ne dobija ništa, nego gubi sve što je imala na Kosovu, u ovom slučaju Srbija. Srbija se briselskim dijalogom i sporazumom povlači sa Kosova, nestaju sa Kosova i njene institucije i njen suverenitet, na neki način. Sa druge strane, Priština je ta koja dobija, jer je, glavnim Briselskim sporazumom od aprila, utvrdila svoj suverenitet na celoj teritoriji Kosova.“

Najvažnije je u dijalogu bilo da se Sever Kosova integriše, što je i učinjeno, naveo je dalje. Ničić je istakao i da Srbi, ne samo da su izgubili sve, već nisu dobili čak ni ono što im po Ustavu Kosova pripada – nezavisni kanal na srpskom jeziku, uputivši snažne kritike na najnoviji konkurs za direktora RTK2.

Lokalni mediji u nezavidnom položaju: Donatori traže klasične NVO aktivnosti, sve manje vremena za profesionalne medijske zadatke

Na pitanje medija i dijaloga osvrnula se i direktorica Radija kontakt plus, Mirjana Milutinović, koja je istakla da ne krivi medije za netransparentnost dijaloga. Ističe da je to posledica netransparentnosti samih političara.

"Uopšte ne krivim medije za nedostatak transparentnosti u izveštavanju o briselskom dijalogu. To je samo posledica nesaradnje sa samim političarima i njihove netransparetnosti. Lokalni mediji su u nezavidnom položaju iz više razloga. Od nas se traži da se bavimo istraživačkim novinarstvom, a gotovo je nemoguće naterati nekog lokalnog predstavnika, ili ministra da nam da najobičniju servisnu informaciju. Oni se ne javljaju, odbijaju da daju izjave, da budu gosti u studiju. Sa druge strane, lokalni mediji su u izuzetno nezavidnom finansijskom položaju. Finansiramo se projektno, na šta nam odlazi velika energija i to za projekte koji kratko traju, sa malim budžetima, i aktivnostima na kojima insistira donator, a koje sve manje imaju veze sa izvornim novinarskim i medijskim aktivnostima. Tako se od nas traži da sve više osmišljavamo klasične NVO aktivnosti, a sve manje profesionalne medijske zadatke," rekla je Milutinović.

"Sada se bira direktor srpskog kanala RTK i proces je potpuno netransparentan i kriminalizovan, na šta je ukazao i jedan od kandidata za direktora – Darko Dimitrijević u svom otvorenom pismu. Ne znamo ko su kandidati, a RTK bi kao javni servis morao da objavi imena kandidata i njihove profile. Direktora bira Bord gde su većina Albanci, na predlog ad hok grupe koju formira, zamislite paradoks – isti taj Bord. U zakonu piše da tu komisiju treba da čine istaknuti medijski eksperti i istaknuti predstavnici civilnog društva i broji 7 članova. Većina su Srbi, jer se bira direktor srpskog kanala – njih četvoro, dva člana albanske nacionalnosti i jedan iz ostalih zajednica. Među tim članovima, međutim, nema nijednog istaknutog medijskog eksperta, ni istaknutog predstavnika civilnog društva," pojasnio je Ničić.

Građani nisu pripremljeni da „progutaju ono što je skuvano u Briselu“, Priština otvorenija prema svojoj javnosti

Postoje ozbiljne prepreke u implementaciji briselskih dogovora, jer nijedna strana nije pripremila svoju javnost.

"I kada saberemo sve to – netransparentan proces i različito tumačenje svega dogovorenog, kao rezultat imamo problem u implementaciji dogovorenog, jer očigledno nijedna strana nije pripremila javnost, odnosno građane, da pojedu ono što se skuva u Briselu,“ rekao je Ničić, istakavši i da smatra da je Priština „otvorenija i prema svojoj javnosti i u odnosu na Beograd," rekao je Ničić, takođe. 

„Sa druge strane, Beograd se apsolutno time ne bavi. Hašim Tači i Isa Mustafa organizuju događaje i sa civilnim društvom i sa medijima debate na temu briselskog dijaloga. U Beogradu ne možete da čujete reč o tome. Premijer Vučić jednu rečenicu o briselskom dijalogu ponavlja – tamo nema ni kolača, tamo nema ni cveća, tamo je sve teško. I tu je kraj. To je sve o briselskom sporazumu," dodao je on.

Nema dovoljno demokratije u albanskom političkom miljeu

Na kritike pojedinih učesnika da Srbima na Kosovu nisu obezbeđena prava koja im pripadaju po Ustavu, te da oni svoja prava teško ostvaruju kroz sistem kosovskih institucija, Šeholi se sa tim složio, ali je podsetio da razlog za to leži i u tome što se srpski predstavnici u kosovskim institucijama ne zalažu dovoljno i nemaju potrebne veštine i kapacitet, uprkos značajnom broju predstavnika.

"U Vladi Kosova imate tri ministra i zamenika premijera. Imate 10 srpskih gradonačelnika, imate 6 zamenika ministra i ukoliko vi ne znate da koristite njih, onda stvarno ne znam. Doveli ste na čelo one Srbe koji se nazivaju Srbi. Ako se borite kako treba, dobićete nezavisni srpski kanal. To je vaše pravo i Ustavom, Ahtisarijevim planom," rekao je Šeholi.

Izvršna direktorka Centra za razvoj zajednica, Nevenka Medić, replicirala je Šeholiju:

"Da se složimo da je tačno – da nas ne zastupaju pravi ljudi, ni na centralnom, ni na lokalnom nivou – sve je to problem Srba. Problem Albanaca je u ovome – zašto treba jedna manjina da se bori za ono što joj Ustavom pripada? Zašto je problem jedne manjine toliko veliki da mora da se bori? Personalna rešenja nisu bitna. Bitan je zakonski okvir koji je preciziran Ustavom. Zašto većinska zajednica derogira institucije sistema, Ustav, postulate demokratije i ostavlja jednoj manjinskoj zajednici da se bori za ono što joj je Ustavom garantovano? Konkretno pitam za srpski kanal. Deset poslanika Srpske sedi u Skupštini Kosova. Kada treba dvotrećinski glas, uslovljava se taj momenat. Zašto se uslovljava?"

"Zato što nema dovoljno demokratije u albanskom miljeu," rekao je novinar i analitičar iz Prištine, Fatmir Šeholi.

Kod javnosti ne postoji kritička svest. Vratiti stari novinarski žanr – komentar glavnih i odgovornih urednika

Sa druge strane, problematično je i to što kod same javnosti ne postoji kritička svest, dalje smatra predsednik srpskog novinarskog udruženja.

"Ne postoji kritička svest kod javnosti u vezi sa procesom dijaloga, jer ne postoji dovoljno informacija da bismo imali kritičku svest. Potrebno je da mediji više izveštavaju o briselskom dijalogu i održavaju interesovanje građana prema tom pitanju; kvantitetom do kvaliteta, i da se vrati stari novinarski žanr – komentar glavnih i odgovornih urednika, koji smo vremenom izgubili," smatra Ničić.

On je istakao i da novinari često nemaju sagovornike kada je u pitanju dijalog u Briselu, ali da uprkos tome, oni mogu da izvrše pritisak, pozivajući političare na odgovornost:

"Iako mediji jednostavno odustanu od pozivanja kada sagovornik neće da odgovori na telefonske pozive, treba da učine suprotno – da to saopšte javnosti. U svojoj poslednjoj emisiji saopštio sam imena i prezimena sedam poslanika koji se nikad nisu javili. Na taj način moramo da izvršimo pritisak. Njihov posao je da se jave i podnesu izveštaj javnosti."

Fatmir Šeholi: Dijalog u Briselu doneo pomake 

Sa druge strane, novinar i analitičar međuetničkih odnosa iz Prištine, Fatmir Šeholi, smatra da je dijalog u Briselu doneo pomake.

„Ishod tih razgovora je da danas na Severu imate Policiju Kosova, da su održani izbori Republike Kosovo po prvi put i to je jedan od rezultata dijaloga. Takođe, u toku je koncept koji se tiče sudstva, iako to nije sve rešeno. I naravno, ono pitanje koje tišti i Srbe i Albance na Kosovu – Srbi vole da kažu Zajednica, ja ću da kažem – Asocijacija opština sa srpskom većinom, smatram da su neki rezultati, ipak, vidljivi i postignuti. Ali, ako stavimo na vagu sigurno ćemo reći da je moglo mnogo više upravo u onom delu u vezi sa transparentnošću,“ rekao je on.

Albanska zajednica izgleda da nije spremna da prihvati Srbe

Direktor NVO "Aktiv", Miodrag Milićević, podsetio je da je Briselski sporazum potpisan još 2013., ali da nakon tri godine nema napretka, već demagogije:

"Nemamo nikakav progres, ali imamo širu demagogiju. Duboko verujem da Beogradu na neki način ide na ruku prolongiranje procesa formiranja ZSO, jer ne mogu drugačije da prihvatim činjenicu da imamo poslanike koji mogu da ne prihvate stvari – imamo određene mehanizme, ali se oni ne koriste."

Neformiranje ZSO, koja je imaginarna, za Milićevića je i znak da većina albanskog naroda nije spremna da prihvati Srbe:

"Svedoci smo da se na raznim panelima neprestano pominje Zajednica kao Republika Srpska. Po mom ličnom mišljenju, nema realnih osnova za to, jer u ovom momentu nemamo ništa ispred nas. Pričamo o nečem imaginarnom, o nečemu što tek treba da se formira. Moje pitanje je – u čemu je problem? Zašto se odugovlači ovoliko? Zašto nema Statuta ni sa jedne, ni sa druge strane? Mi nismo imali prilike da vidimo nijedno slovo koje ukazuje na budući Statut ZSO, ili kako god da se ona bude nazivala. Imao sam priliku da čujem i od jednog od kosovskog zvaničnika, na jednom od panela, koji je, poprilično rezignirano rekao – da to njih i ne zanima i da će je možda formirati, a možda i ne. I uzimajući to u obzir i peticiju od prošle godine (protiv ZSO), velika većina albanskog naroda izgleda da nije spremna da prihvati Srbe, ma koliko god da nas ima sada unutar kosovskog društva. Ponavljam, peticija je i argument da albanska zajednica nije spremna na to."

Neustavnost sporazuma ZSO je direktna posledica netransparentnosti

Za Šeholija je direktna posledica te netransparentnosti, kako je rekao – neustavnost sporazuma o ZSO.

"Posledica netransparentnosti je to što je Ustavni sud Kosova na sve tačke sporazuma o ASO našao da nije u duhu sa Ustavom Kosova, i to znači da se, kad je potpisan sporazum, delegacija iz Prištine verovatno nije dovoljno konsultovala u vezi sa Ustavom Kosova,“ objasnio je.

Šeholi je dodao da razume beogradske pregovarače koji, u insistiranju na sprovođenju sporazuma o ZSO, navode da su se dogovarali sa političarima s Kosova koji su se obavezali sporazumom da će, kako Šeholi kaže, Asocijacija biti formirana.

Dijalog da se okonča

Uprkos, kako kaže – pomacima u briselskom procesu, Šeholijeva ključna poruka bila je da dijalog u Briselu treba da se okonča.

"Mislim da ovaj dijalog treba da se završi i okonča odmah, da se više nijednog trenutka dve delegacije u Briselu ne sastanu, zato što su jednostavno iscrpljene. Oni više nemaju šta jedni drugima da kažu. I trebalo bi veoma brzo da se donese jedan pravedan, međunarodni sporazum, obostrano potpisan. Ukoliko se ovako nastavi, trajaće u nedogled, a narod od toga nema neku dobit. Mislim da je vreme da se dijalog okonča i da se posredstvom Brisela i SAD postigne taj bilateralni sporazum," rekao je Šeholi.

Kosovska strana zatražiće promenu formata pregovora, naglasio je on.

"Tači je rekao da će se promeniti format dijaloga, što verovatno znači da postoje najave da će se ići na neki drugi format razgovora. Taj format verovatno treba da dovede do konačnog sporazuma," kaže Šeholi.

Reakcija na jednostrani prekid dijaloga: "Sve se ruši kao kula od karata"

Ničić, sa druge strane, smatra da bi reakcija na jednostrani prekid dijaloga bio "haos, posebno na Severu“, te da bi se "tu sve srušilo kao kula od karata".  

„Mislim da je to veoma opasno, jer ako se dijalog prekine bez saglasnosti Beograda, može da nastane ponovo haos, posebno ovde na Severu, jer se dijalog zapravo i vodio zbog Severa najvećim delom. Slede barikade, tu se ruši sve kao kula od karata,“ rekao je on.

Zagovaranje prekida dijaloga ne predstavlja ništa drugo do "puštanja probnih balona", dodao je Ničić.

On, ipak, smatra da možda postoji mogućnost da se dijalog prekine uz „prećutnu saglasnost“ Beograda.

„Možda će se on prekinuti i uz prećutnu saglasnost Beograda, jer kako je i sam Fatmir rekao, Beograd će možda da prizna nezavisnost Kosova zarad ulaska u EU. Mi godinama slušamo iz Beograda poruke raznih vlasti da nikada neće da se prizna nezavisnost Kosova, ali nikada nismo jasno i glasno čuli da će Beograd odustati od svog puta ka EU, ako se Kosovo stavi kao uslov,“ rekao je Ničić.

On je podsetio da se takve poruke mogu čuti jedino od predsednika Srbije, Tomislava Nikolića, ali i na to da je i Nikolić tvrdio da će poništiti sporazume.

Međutim, dodao je Ničić, to ne samo da se nije dogodilo, već su i donešeni novi.

Bez Aleksandra Vučića i Hašima Tačija se ne može ništa postići, navodi dalje Šeholi:

„Oni su igrači, žargonski rečeno. Bez njih se ne može rešiti ništa.“

Šeholi navodi da Srbija ne može da uđe u EU ukoliko ne bude priznala Kosovo.

„Ja ne znam kako će Srbija da uđe u EU ukoliko ne prizna državu Kosovo. Ne vidim nijedan kriterijum koji može da ispuni, pa da uđe u EU, a da ne prizna realnost Kosova.“

On smatra i da nova srpska vlada neće da napravi zaokret prema Ruskoj federaciji:

"Ako pogledamo poslednje izbore u Srbiji, vidimo da je Vučić narodu plasirao evropski koncept, a ne pro-ruski i jednostavno je pobedio na izborima sa tim konceptom. Ne vidim da bi moglo da dođe do toga."

Hopkins: Novinarima još teže da dođu do informacija

Novinarima je sada još teže da dođu do informacija kada su u pitanju rezultati briselskog dijaloga, jer i sam dijalog nije u žiži javnosti, smatra novinarka BIRN-a, Valeri Hopkins. Smatra i da je i EU shvatila da je sprovođenje sporazuma iz Brisela "teže nego što se mislilo".

"Sada je još teže. Dijalog nije u žiži. Sada su shvatili da je teže nego što su mislili. Mislili su da će i u sporazumu 2013. sve biti završeno da decembra 2013," rekla je ona.

Dodaje i da su sve tri strane u dijalogu shvatile da je "potrebna nova energija":

"Ono što je dobro jeste da su svi shvatili da im je potrebna nova energija i da je vreme da se uključe civilno društvo i mediji…I prištinska strana vidi da ne može to da se sprovede bez civilnog društva."

Osvrćući se na pitanje neustavnosti pojedinih sporazuma i posebno sporazuma o ZSO, ona je dodala i da je jedan od izazova tokom briselskog dijalog bio i to što, primera radi, strane nisu imale pravnike u svojim timovima. Nada se, takođe, da su i EU i kosovska strana "naučile da treba da provere pre nego što stave potpis na sporazum".

Pišem srpskom poslaniku u Skupštini Kosova, dobijem odgovor iz Kancelarije za KiM

"Imate deset – jedanaest poslanika Srba. Kada im pišem i postavim pitanje – zašto, na primer, imaju problem sa određenim zakonom, šta se radi u komisijama u Skupštini – odakle dobijem odgovor? Iz Beograda! Mislim da političari treba da rade za vas u Prištini. Ne znam da li oni idu i rade u tim institucijama, ili ne, i da li hoće da učestvuju. Znam da rade različiti ljudi, na različitim nivoima, ali nisam mogla da verujem da sam od Kancelarije za KiM, koja je srpska institucija, dobila odgovor za nešto što se dešava u kosovskom parlamentu i za nešto za šta je poslanik dužan da uradi. Slažem se da ne treba da se borite za nešto što vam po Ustavu pripada. To treba da rade oni koji su izabrani," rekla je Hopkins, nadovezujući se na komentar da institucije treba da rade svoj posao, a ne da ispunjavanje prava jedne zajednice zavisi od personalnih rešenja.

"Na poslednjem našem događaju u vezi sa izveštajima o sprovođenju briselskih sporazuma, jedan od predstavnika EU nam je rekao da su oni uradili nacrt Statuta. Pričala sam sa ljudima u Briselu i pitala sam ko je u njihovom timu pravnik. Oni su rekli – ovo je politički proces, nemamo pravnika. Na našoj konferenciji bio je i zamenik ministra lokalne samouprave i on je rekao da nisu imali pravnika u svom timu. Ja se nadam da su i EU i kosovska strana naučili da treba da provere pre nego što stave potpis na sporazum," rekla je ona.

Na Severu "nije bilo normalno dok je bio deo Srbije", smatra, takođe, Hopkins i navodi da će život biti bolji posle normalizacije.

"Verujem da na Severu nije bilo sve normalno dok ste bili deo Srbije. Kada imaš barikade, kad fabrike ne rade, kad imaš problem sa priznavanjem diploma kad ne možeš slobodno da pređeš ulice i most. Kad sve ovo bude normalizovano biće investitora, Trepča će raditi," rekla je ona, što je izazvalo brojne komentare negodovanja prisutnih, od toga čime se procenjuje šta je normalno, a šta nenormalno, preko onih da je upravo pripadanje Srbiji činilo normalnost života građanima Severa, do pitanja da li je normalnost na silu jednoj zajednici nametati nerazvijeniji sistem u odnosu na onaj koji su imali i koji žele.

Budimir Ničić je upitao Hopkins šta je Prištini smetalo da poštuje prava Srba na jugu Kosova i da ih ne diskriminiše:

"Trebalo je i da mi na jugu budemo primer toga. Mi na jugu nismo integrisani punim kapacitetom 17 godina, šta je smetalo Prištini tamo poštuje naša prava, da nas nediskriminiše, pa bi možda i ljudi na Severu videli."



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.