Šta sada radi svet koji je izvučen iz institucija?

„Ne mogu da shvatim da ljudi prihvataju život, možda nemaju izbora, ali je suština u tome da se mire sa životom u kojem oni dobijaju plate i penzije iz Srbije – i to je u redu, jer oni moraju od nečeg da žive. Međutim, to su mladi ljudi i ne rade ništa. Dakle mlad čovek od 30 i od 40 godina, ustane ujutru i ne radi ništa“, najdublji je utisak prošlonedeljenog boravka u Kosovskoj Mitrovici, novinarke Danice Vučenić.

Autorka emisije „Iza vesti“ televizije N1 i nekada novinar iz Prištine, a danas Beograđanin – Milivoje Mihajlović, boravili su prošle nedelje u Mitrovici. Bili su gosti našeg portala na ceremoniji uručenja prve godišnje narade „ČasTnica“ za profesionalnost i integritet čiji je dobitnih upravo Mihajlović, a Vučenić inicijator priznanja.

Iskoristili su priliku i da prošetaju ulicama grada, sretnu se sa poznanicima i sada i na terenu osete atmosferu koja vlada među Srbima.

Svi govore o odlasku…

Ono što je čula od gotovo svakog poznanika sa kojim se susrela – izazvalo je u njoj osećaj nelagode, a zbog priča o odlasku. To ju je podsetilo na već poznate priče koje je devedesetih slušala od ljudi i Bosne, Hrvatske…

„Ono što je ružno i odvratno i imam osećaj nelagode je to što – svi koje smo sreli, govore o odlasku. Tako se govorilo o odlasku svojevremeno iz sredina u Hrvatskoj, Bosni… Hrvati iz Vojvodine koji su takođe devedesetih proterivani iz Vojvodine – iz Srema, kada sam pričala sa njima, isto su govorili – ‘moraćemo da odemo’. Sad to slušam ovde – ‘moraćemo da odemo, selimo se. Ovde nema budućnosti’“, poručuje.

Sa tim u vezi, ni ona tu budućnost ne vidi, odnosno budućnost jedne zajednice u kojoj ljudi ne privređuju.

Šta sada radi svet koji je izvučen iz institucija?

Upravo to je i drugi utisak njenog boravka u Mitrovici – slika bezperspektivnosti dobrog dela društva.

Ono što, istakla je, ne može da shvati je to da „ogroman broj“ Srba na Severu već više godinu dana ne radi i da se mire sa takvim životom.

„Super je što imaju od čega da žive, ali da li to društvo intelektualno, duhovno, energetski, politički atrofira? I kakva je budućnost tog društva u kojem se ljudi u toj zajednici ne bave ničim? Šta se sa tim ljudima dešava?“, iznosi svoje utiske Vučenić.

Podsetivši na to da se radi o ljudima u punoj radnoj zrelosti, ili na početku svoje radne karijere, zatim i visoko obrazovanim ljudima, koji umesto konkretnog rada, svoje dohotke ostvaruje isključivo preko spiskova, postavlja pitanje: Šta će oni sa sobom?

„Ne mogu da shvatim da ljudi prihvataju život, možda nemaju izbora, ali je suština u tome da se mire sa životom u kojem oni dobijaju plate i penzije iz Srbije – i to je u redu, jer oni moraju od nečeg da žive. Međutim, to su mladi ljudi i ne rade ništa“, posebno naglašava.

Precizirajući da ipak nisu svi u takvoj situaciji, opisuje dalje:

„Dakle, mlad čovek ovde, od 30 i od 40 godina, ustaje ujutru i ne radi ništa. U redu je što on ima platu i penziju da može da živi, ali postoji čitava jedna generacija, to su desetine sudija koje su povučene iz institucija, policije, tužilaštva. Šta radi taj svet?! Šta se sa njima dešava? Šta je njihova motivacija?! Ja to ne razumem i pitam se da li društvo u Mitrovici, mislim i na visoko i niže obrazovane ljude – da li društvo atrofira ako većina u tom društvu ne radi ništa?!“.

Vlast Srbe na Kosovu već decenijama uvlači u visoku politiku i ne da im da žive male živote

Zbog toga, Vučenić postavlja pitanje – Kakav život zamišlja naša vlast za Srbe sa Kosova?

Smatra da se građani Kosovske Mitrovice, ti „mali ljudi sa malim životima“ nalaze u lošoj situaciji, upravo jer se ne vidi nikakva perspektiva.

„Naravno da jedan mali čovek želi da ustane ujutru i ode na posao, decu da pošalje u školu, da ode popodne u pazar, da ode na rođendan. Da se bavi stvarima kojim se svi mi bavimo u nekim drugim sredinama. Ti živiš život, a on se ne sastoji od visoke politike“.

Tu i odgovara na svoje prethodno pitanje. Problem je, smatra, u tome što srpska vlast Srbe na Kosovu uvlači upravo u tu visoku politiku.

„Ne sastoji se naš život od visoke politike, ali ja vidim problem u tome što vlasti u Srbiji, ne samo ove, već i prethodne, stalno kosovske Srbe uvlače u visoku politiku i čini mi se, kao da vam ne dozvoljavamo da dišete, da živite svoje individualne ‘male’ živote, da idete na posao“, ističe.

Takav odnos prema Srbima na Kosovu, napominje,  nema samo aktuelna vlast u Srbiji, već i „sve pređašnje vlasti“:

„Mi smo stalno Srbe sa Kosova uvlačili i krajem devedesetih i dvehiljaditih u visoko političke teme“.

Kao da vam držimo ruku za vrat i ne damo vam da dišete. Ne dozvoljavamo vam da živite svoje individualne male živote

Mihajlović: Srbima na Severu stalno podizanja očekivanja, „ne dam ovo, ne dam ono“, a sve ide…

Ono što je utisak Milivoja Mihajlovića od ljudi sa kojima se susreo prošle nedelje u Kosovskoj Mitrovici je njihov strah, razočarenje u državu Srbiju i pritisak od kosovskih vlasti.

„Čuo sam to da su svi strašno uplašeni, da su ljudi sa Severa razočarani u srpsku državu, da trpe neverovatne pritiske od strane kosovskih vlasti, da imaju strašne dileme oko tih ključnih egzistencijalnih odluka da li ostati ili otići, na vetru su i nemaju za šta da se drže“, opisuje.

Primetio je i to da je u sredinama južno od Ibra stabilnija slika u odnosu na Sever, što pravda time da su oni južno od Ibra – već navikli na odnos Srbije koji se svodio isključivo preko plaćanja i očekivanja da ostanu.

Nasuprot njima, Srbima na Severu su, kaže, „stalno podizana očekivanja“.

„Ne dam Gazivode, ne dam tablice, ne dam dinar, ne dam ovo, ne dam ono, a to polako ide… Mislim da je ovo pregrubo što ću reći, ali mislim da je kod Srba sa Severa stvorena neka vrsta refleksa sličnog Pavlovljevom: Što god vas više hrabrim, znači da ću vas više potopiti. To je odnos Srbije. I zato ljudi sa Severa odnos Srbije u poslednjih nekoliko godina vrlo često oslikavaju rečju ‘izdaja’. Jer oni to shvataju kao izdaju. Kada nekome podignete očekivanja, a onda to spustite i naterate ga da očekuje. Što je jači vokabular, on očekuje veći stepen predaje, prodaje – kako god to mi nazvali“, poručuje.

„Nismo se suočili sa sopstvenim zločinima“

Utisci sa Severa: „Strašno uplašeni i razočarani ljudi, govore o odlasku, ali su i šansa sami sebi“

Ceo intervju možete pogledati ispod:



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.