Svetski je dan deteta. Jutro u severnom delu Mitrovice započeto je plakatima sa fotografijama srpske dece žrtvama, kako se ističe u delu srpske javnosti, međuetničkih incidenata na Kosovu i napadima kosovskih bezbednosnih institucija. Usledio je sastanak Srpske liste sa pojedinom ovom decom i njihovim roditeljima, a zatim i tribina na kojoj se govorilo upravo o stanju srpske dece na Kosovu, njihovim osnocnim pravima i bezbednosti, što je, glavna je poruka – na Kosovu ugroženo. Na tribinu su, kako je potvrđeno, pozvani predstavnici EU i UN na Kosovu, koji se nisu pojavili.
„Svi oblici nasilja, zlostavljanja, zloupotrebu i zanemarivanje dece kojima se ugrožavaju psihički, fizički, moralni integritet ličnosti jednog deteta – predstavljaju povredu osnovnih njegovih prava sadržanih u konvenciji UN o pravima deteta, a to je pravo na život, opstanak i razvoj“, rečeno je na samom početku tribine koja je u podne počela u amfiteatru Fakulteta Tehničkih nauka u Kosovskoj Mitrovici.
Tribinu u amfiteatru prate čelnici Srpske liste, direktori osnovnih i srednjih srpskih škola na Kosovu, pojedini nastavnici i profesori. Tu su i deca.

Svima njima pušten je i film posvećen upravo deci na Kosovu, odnosno, kako je rečeno, na koji se način oni tretiraju i kako se poštuju njihova prava.
U filmu su, između ostalog, prikazane scene pojedinih incidenata na Kosovu, u kojima su na bilo koji način, žrtve bile deca srpske nacionalnosti.

A dok je film trajao, studentkinje prištinskog Univerziteta u rukama su držale plakate, identične onim viđenim jutros širom grada.
Na tribini su potom govorili zaposleni u srpskim školama na Kosovu, severno i južno od Ibra, ali i majka dvoje dece, kako je rečeno, pretučene navodno od strane Kosovske policije prošle godine u Žitkovcu.
Kako žive deca u okolini Lipljana?
Direktorka Poljoprivredne škole u Lipljanju, izmeštene u selu Lepina, Slađana Rašić govorila je na tribini o stanju u kom žive deca u tom selu, njihovom obrazovanju i osnovnim životnim uslovima.
„Život te dece malo je teži nego ovde. Oni putuju iz različitih mesta, prolaze i te neke opasne destinacije da bi došla do škole. I to je jedan od najvećih izazova trenutno, kako da im obezbedimo siguran prevoz. Deca u Lipljanju slabo izlaze iz svojih kuća, jedino mesto okupljanja im je crkva“, poručila je Rašić.

I sama je majka, dodaje, i sa drugima deli želju da deci u ovom delu Kosova obezbedi – normalne uslove za život, ali mišljenja je da su:
„Srpska deca na Kosovu diskriminisana“.
Trud da se to popravi, kaže, postoji, ali je to „sve teže i teže“.
„Veoma je teško doći do školskih udžbenika za njih, pogotovo u Osnovnim školama. Udžbenici koje dobijamo stignu do Raške, pa se posle roditelji sami organizuju ili direktori škola da ih pokupe…“.
Bez obzira na sve, deca sa Kosova, kazala je, pokazuju odlične rezultate.
Strah je postao odrednica života dece na Kosovu
„Danas je najteže biti dete na Kosovu i Metohiji, najteže boriti se za elementarna ljudska prava kao što je pravo na život, na bezbednost, sigurnost, na obrazovanje“, poručila je na ovoj tribini direktorka Predškolske ustanove „Naša radost“ u Leposaviću, Zorica Jovanović.
Razne su poteškoće sa kojima se deca srpske nacionalnosti danas na Kosovu suočavaju. Tu je i strah.

„Strah kao emocija je nešto što je njima deo svakodnevnog života. Iako nam je on biološki dat, ne smemo zanemariti njegov intenzitet. Sve ono što se dešava na terenu, ometa našu decu…Svi naši programi, kao što su dečje manifestacije i slično, nailaze na razne opstrukcije“.
Direktor škole u selu Gojbulja: Dovijamo se na razne načine, da deci pružimo bolje školovanje
Direktor škole u selu Gojbulja, Vukašin Mitrović, kome je prošle nedelje Kosovska policija na prelazu Brnjak oduzela pečate te srpske škole, govorio je o onome što je tog dana doživeo.
„Doživeo sam stres i hvala Bogu da sa mnom nije bilo dece. Svaka institucija mora da ima pečat, kako bi overavala dokumenta. Oni su to protumačili kao falsifikovanje dokumenata, uzeli su pečate. Sad se vodi slučaj, kod tužioca“, kazao je Mitrović.

I deca u njegovoj školi uskraćena su za udžbenike. Za to, ali i ostala nastavna sredstva se, potvrdio je, nastavnici i roditelji snalaze sami.
„Dovijamo se na razne načine kako bi deci pružili bolje školovanje, ne znam kako će dalje biti“, istakao je dalje.
I ne samo to, dodao je, škola u ovom malom mestu kraj Vučitrna, i ranije se suočavala sa problemima.
„Svake godine mi imamo napade na školu. Da li je to lomljenje stakla, ispisivanje grafita na školi. Nikola Perić iz ovog sela pretrpeo je nasilje od strane albanske dece. Od tog napada roditelji prate svoju decu do škole, a radnici škole ih potom do kuće doprate“.
Jović: Naglo je pao broj učenika, zbog situacije slabo dolaze đaci iz centralne Srbije
Da srpske škole na Kosovu rade u otežanim uslovima, i za zaposlene i za decu, smatra i pedagog u Osnovnoj školi „Brako Radičević“ u Kosovskoj Mitrovici, Mara Jović.
„Mi ulažemo napore da celu situaciju relaksiramo, da deca što manje primete, da njima najpre pružimo ono što im treba“, poručila je ona.

Akcenat je stavila i na obrazovanje đaka u srednjim stručnim školama, čije se, zbog aktuelne bezbednosne situacije, učenje svodi samo na učionicu.
„Njima je potreban rad u privredi, rad u praksi. Njima je to onemogućeno“, istakla je.
Naglo je pao broj učenika, tvrdi Jović.
„Mi smo ranije imali đake iz centralne Srbije koji su ovde dolazili na srednje stručno školovanje. Zbog cele ove situacije, broj učenika se smanjuje. Naglo je pao broj, tu je strah i kod njih i kod njihovih roditelja. Žao mi je zbog toga“.
Škole se trude da bezbednost dece bude na prvom mestu, dodala je Jović.
„Sve radimo što je u našoj moći i u saradnji sa roditeljima. Obilaze se učionice, tu su dežurstva tokom časova. Sve što je u našoj moći radimo do praga škole, preko praga već – tu smo nemoćni“.
Jović je, kako je potvrdila, majka jednog od četvorice mladića privedenih u septembru od strane Kosovske policije.
„Prvi osećaj kada sam čula da je moje dete uhapšeno i pretučeno te noći – neverica, tuga, bol i nemoć. Nisam mogla da verujem. Slučajno sam videla jedan deo snimka od te noći, a volela bih da ga nisam videla“.
Radosavljević: Bez obzira na međunarodnu zajednicu ovde, deca nam nisu zaštićena
Na tribini je govorila i Marija Radosavljević majka dece iz Žitkovca, koja su u junu prošle godine prema navodima srpskog dela javnosti i roditelja, napadnuta od strane Kosovske policije.
„Teško je posle toga. To su deca koja bi otišla i na žurku, na rođendane, u grad, sve što je za njih normalno. Non stop smo na telefonu. Saosećam se sa svim roditeljima koji su imali sličan problem“.
„Bez obzira na međunarodnu zajednicu, na pripadnike EULEX-a, UNMIK-a, na nijedan način naša deca nisu zaštićena“, poručila je Radosavljević.

A međunarodna zajednica, odnosno Kvinta, EU i UNMIK, kako je potvrđeno na ovoj tribini, pozvani su danas da njoj i prisustvuju, ali se nisu pojavili.
Nakon tribine, okupljeni u amfiteatru prošetali su centrom grada, sve do dna šetališta – trga Braće Milić.
Tu se obratila ćerka Marije Radosavljević, Zorana, koja je bila deo incidenta prošle godine u Žitkovcu:
„Samo želimo da imamo bezbrižno detinjstvo, da imamo mirno odrastanje, i da gradimo bezbedan život na ovim prostorima…Neka nas čuju, neka nas vide, i dozvole da rastemo u miru, slobodi, što želimo svoj deci ovog sveta“.
Uživo prenos sa ove tribine koji je emitovao naš portal, možete pogledati u posebnoj vesti:
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.








