
Tvrdnja da je u zatvoru u Dubravi ubijeno 48 „naoružanih Albanaca“, koja je stajala na tabli izložbe „Masakri na Kosovu 1998–1999“, trese kosovsko-albansku političku i medijsku scenu.
U središtu spora našla se upotreba termina „armatosur“, koji se sa albanskog najčešće prevodi kao „naoružani“, ali ima značenje – poput „oružani“, „pripadnici naoružanih snaga“ ili „borci“.
Jedna reč „naoružan“ za žrtve zločina u Dubravi izazvala je lančanu reakciju – od uklanjanja postavke i političkih osuda, do uključivanja Specijalnog tužilaštva Kosova koje sada ispituje da li postoje elementi krivične odgovornosti. U središtu spora našli su se podaci Fonda za humanitarno pravo i njegova osnivačica Nataša Kandić, koja ipak poručuje: Žrtve u Dubravi nikada nisu vođene kao borci.
„Na izložbi ‘Masakri na Kosovu 1998–1999’ u Prištini, tabla o Dubravi netačno tvrdi da je ubijeno 48 ‘naoružanih osoba’, pozivajući se na podatke FHP-a“, navela je Kandić.
Kako ističe, Fond je to već demantovao:
„FHP nikada nije opisao žrtve u Dubravi kao naoružane, već je dokumentovao da je najmanje 100 albanskih zatvorenika ubijeno od strane zatvorskih čuvara i srpskih specijalnih policijskih jedinica.“
Naglašava i ključnu razliku koja je postala centralna tačka spora – deo ubijenih jeste pre hapšenja bio povezan sa OVK, ali su u trenutku ubistva bili zatvorenici, lišeni slobode i pod potpunom kontrolom vlasti.
At the exhibition “Massacres in Kosovo 1998–1999” in Pristina, the Dubrava Prison panel falsely claims that 48 “armed persons” were killed, citing HLC data. HLC responded that it has never described the victims in Dubrava as armed, but documented that at least 100 Albanian… pic.twitter.com/rpSHIF5MXI
— Natasa Kandic (@natasakandic) March 28, 2026
U drugoj objavi podsetila je na to da je FHP još pre 15 godina podneo krivičnu prijavu protiv srpskih zvaničnika za ovaj zločin.
„Fond za humanitarno pravo je još 28. maja 2010. podneo krivičnu prijavu protiv ministra pravde Dragoljuba Jankovića i još 33 zvaničnika zbog ubistva više od 90 i ranjavanja više od 150 albanskih zatvorenika u Dubravi… Nikada nije sprovedena istraga.“
May 28, 2010 – HLC filed a criminal complaint against Minister of Justice Dragoljub Janković and 33 other Serbian officials for the killing of more than 90 and the wounding of more than 150 Albanian detainees in Dubrava Prison in May 1999, after more than 1,000 Albanians had been…
— Natasa Kandic (@natasakandic) March 28, 2026
FHP: „Falsifikovana priroda zločina“
Ove poruke nadovezuju se na ranije saopštenje Fonda za humanitarno pravo, u kojem se navodi da izložba „u više slučajeva daje netačnu sliku zločina“ i da se ne radi o različitim interpretacijama, već o „elementarnom neznanju međunarodnog humanitarnog prava“.
Posebno je osporen prikaz Dubrave:
„U Dubravi nisu ubijena naoružana lica“, navodi Fond, ističući da su ubijeni bili zatvorenici – civili lišeni slobode, pod zaštitom Ženevskih konvencija.
„Status pripadnosti i okolnosti smrti nisu isto“, poručuju iz FHP-a, uz ocenu da je prikazivanjem 48 ubijenih kao „naoružanih“ „suštinski falsifikovana priroda zločina“.
Organizatori uzvraćaju: „Preneli smo ono što stoji u bazi“
Na ove optužbe odgovorile su organizacije ADMOVERE i INTEGRA, koje stoje iza izložbe, odbacujući tvrdnje da su pogrešno interpretirale podatke.
„Nismo rekli da su ubijeni bili borci niti da su ubijeni u borbi. Rekli smo da se u listi Fonda za humanitarno pravo vode kao naoružani/vojnici“, naveli su.
Dodaju da su upravo zbog toga koristili bazu FHP-a, koju i dalje smatraju najkredibilnijom, ali ukazuju i na širi problem – da Kosovo ni gotovo tri decenije nakon rata nema zvaničan i pouzdan spisak žrtava.
U međuvremenu, autor izložbe Škeljzen Gaši (Shkelzen Gashi) objavio je i deo baze podataka Fonda, uključujući listu ubijenih u Dubravi, gde se deo njih vodi kao „vojnici“, nastojeći da ilustruje način na koji su podaci korišćeni.

Suroji: „Kandić uradila više od mnogih institucija zajedno“
Kako se u polemici inicijalno otvorila upitnost podataka Fonda za humanitarno pravo, deo kosovske javnosti počeo je otvoreno da brani rad Fonda i Nataše Kandić.
Među njima je i Veton Suroji (Surroi), koji je njen rad ocenio kao presudan za dokumentovanje ratnih zločina.
„Nataša Kandić je ličnost sa primerenim ličnim i profesionalnim integritetom, koji je dokazivan iz dana u dan, posebno u najtežim periodima raspada bivše Jugoslavije“, naveo je Suroji.
Istakao je da je zahvaljujući njenom radu evidentiran veliki broj žrtava:
„Zahvaljujući njenoj upornosti i radu Fonda za humanitarno pravo, evidentirane su žrtve rata širom bivše Jugoslavije.“
Posebno je naglasio Kosovo:
„Nataša Kandić i njen tim, izlažući se i ličnim rizicima, dokumentovali su žrtve rata na Kosovu; evidencija FHP-a ostaje najpouzdanija do danas.“
U jednoj od najoštrijih ocena, dodaje:
„Kandić je lično učinila više za rasvetljavanje istine o masakrima nad civilima na Kosovu nego mnoge institucije zajedno.“
I upozorava:
„Greške u izložbama ili knjigama trećih strana ne smeju biti povod za napade na njen integritet.“
„Ova prijateljica pravde i istine zaslužuje priznanje, a ne napade koji pogađaju i samo sećanje na žrtve“, zaključio je Suroji.
U ‘nerv’
Izložba „Masakri na Kosovu 1998–1999“, autora Škeljzena Gašija (Shkëlzen Gashi), postavljena na Trgu „Majka Tereza“ (nekadašnja Vidovdanska) u Prištini povodom godišnjice početka NATO bombardovanja, uklonjena je nakon snažnih reakcija javnosti i zvaničnika koji su tvrdili da sadrži netačne i „štetne“ podatke o žrtvama.
Ono što je bila početna zamerka jeste podsećanje na zločin u Dubravi, gde je autor izložbe naveo da se među ubijenim Albancima nalaze navodno i „naoružana lica“.
U pitanju je zločin koji se dogodio 22. maja 1999. kada su, prema optužnici Haškog tribunala, tadašnje srpske snage naložile zatvorenicima u Kazneno-popravnom domu u Dubravi, kod Istoka, da se postroje u dvorištu zbog navodne evakuacije, nakon čega je otvorena vatra iz automatskog oružja. Sledećeg dana, kako se navodi u optužnici, „bombama i hicima ubijani su zatvorenici koji su preživeli prvo streljanje i pokušali da se sakriju u šahtovima i podrumima zatvorskog kompleksa“. Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, ubijeno je više od 90, a ranjeno više od 150 albanskih zatvorenika tokom 22. i 23. maja 1999. godine.
U središtu spora našli su se podaci Fonda za humanitarno pravo, koji su godinama važili za najrelevantniji izvor i obuhvataju žrtve svih zajednica, ali čiju kredibilnost sada osporava deo kosovske javnosti – uprkos činjenici da ni institucije u Prištini ni u Beogradu do danas nisu izradile sopstvene sveobuhvatne evidencije ratnih žrtava.
Na slučaj je u međuvremenu reagovalo i Specijalno tužilaštvo Kosova, koje je saopštilo da prati objavljene informacije o izložbi i da će izvršiti procenu kako bi utvrdilo da li postoje elementi krivične odgovornosti. Istovremeno, predsednica Skupština Kosova Aljbuljena Hadžiju izrazila je žaljenje zbog nastale situacije, navodeći da je odluka o finansiranju izložbe od strane Skupštine Kosova doneta bez indicija o netačnostima i najavila izmene procedura. Ona je reagovala nakon talasa kritika i na račun skupštine i njen lično da se utvrdi odgovornost zbog podrške ovoj izložbi.
Uz reakciju i samog FHP i odgovora organizatora, sada je i dodatno otvorena šira polemika – od optužbi za iskrivljavanje istorije i „uvredu žrtava“, do tvrdnji autora i dela javnosti da ključni problem leži u tome što Kosovo ni gotovo tri decenije nakon rata nema zvaničan i pouzdan spisak stradalih. Javne ličnosti Kosova, uključujući i novinare, listom iznose svoja mišljenja u medijima i na društvenim mrežama sa mnogobrojim teškim rečima u kojima se veliča OVK, Albanci i naglašavaju ratni zločini srpskih snaga.
Hadžiju žali zbog izložbe: Odluka doneta bez indicija o netačnostima, najavljene izmene pravila
ADMOVERE i INTEGRA uzvratile FHP-u: „Nismo tvrdili da su ubijeni u Dubravi bili borci“…
FHP: Na izložbi netačni podaci, u Dubravi nisu ubijena „naoružana lica“ – polemika se…
Uklonjena izložba o ratnim zločinima u Prištini: osporeni podaci FHP-a, otvoren spor o žrtvama…
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.








