Kako su mediji na albanskom izveštavali o slučaju Nenada Raškovića: Od navoda o policijskom nasilju do oružja ’99. i „samopovređivanja“

Dok su pažnju kosovskih medija 11. avgusta okupirale scene gužvi, vike, polivanja vodom, bacanja papira i rasprava opozicije i Samoopredeljenja pred dijasporom u kosovskoj skuptini, slučaj Nenada Raškovića iz Drena kod Zubinog Potoka najpre je dobio prostor u srpskoj javnosti. Srpska lista objavila je potresne fotografije njegovih povreda i tvrdnju da su ga pretukli pripadnici Kosovske policije, potom su njegovo svedočenje i informacije iz bolnice objavili lokalni mediji na srpskom, a priča se zatim proširila i na medije u Beogradu. U medijima na albanskom informacije o slučaju počele su da se pojavljuju postepeno – najpre kroz prenošenje tvrdnji Srpske liste i odgovora Kosovske policije, a potom, tokom 12. avgusta, i kroz sopstvena "ekskluzivna" saznanja, (ne)namerno curenje iz istrage i sasvim drugačije tvrdnje o Raškoviću, uz više pravaca etiketiranja na društvenim mrežama. Do prekjuče anonimni gorštak sa vrleti Ibarskog Kolašina, koji sa porodicom u Drenu čuva stado od oko stotinu ovaca, za svega nekoliko sati stigao je od svoje kuće i šume iznad sela – preko bolničkog kreveta u Severnoj Mitrovici – do KBC-a u Beogradu i susreta sa predsednikom Srbije, našavši se u središtu političke, medijske i bezbednosne priče. Fotografije njegovih leđa prekrivenih podlivima i tragovima udaraca najpre su objavljene uz tvrdnju da su ga pretukli kosovski policajci. Dok nadležni saopštavaju da tek utvrđuju šta se dogodilo, Rašković je u srpskoj javnosti već predstavljen kao „heroj“ i „mučenik“, dok je na drugoj strani njegovo ime u međuvremenu u delu medija na albanskom počelo da se vezuje za oružje, 1999. godinu i ratne zločine. Paralelno su društvenim mrežama krenule sasvim drugačije verzije o tome ko mu je i kako naneo povrede. KoSSev je pregledao način na koji je više kosovskih medija na albanskom pratilo slučaj od prvih informacija do danas, sa naglaskom na pisane tekstove. Razlike postoje – od kontinuiranog terenskog i institucionalnog praćenja KALLXO-a, preko komentatorskog pristupa u pojedinim, do gotovo istovetnog talasa tekstova o oružju navodno povezanom sa ubistvima Albanaca 1999. Paralelno su se na društvenim mrežama širila najmanje tri nepotvrđena objašnjenja Raškovićevih povreda, a jedno od njih potom je sa mreža završilo kao zasebna vest na jednom od većih portala. Prve vesti: „Srpska lista tvrdi“, policija kaže da nema informacije Važna stvar za hronologiju jeste da albanski mediji nisu svi čekali 12. avgust. Radio Slobodna Evropa na albanskom je još 11. avgusta objavio tekst pod naslovom: „Srpska lista tvrdi da je jednog građanina pretukla policija, policija kaže da nema informacije.“ U tekstu je preneta tvrdnja Srpske liste da su pripadnici Kosovske policije fizički zlostavljali Nenada Raškovića u Drenu, ali je paralelno prenet i odgovor policije. Isti okvir pojavljuje se i u drugim portalima. Nakon relativno uzdržane faze izveštavanja medija na albanskom sa navodima Srpske liste koji su stavljani kao tvrdnja jedne strane, uz odgovor policije da nema saznanja, narednog dana situacija se menja. PIK ulazi u slučaj – KALLXO ga prati iz sata u sat KALLXO, jedan od retkih medija koji se držao u potpunosti profesionalih standarda je 12. avgusta u 11.02 otvorio live praćenje slučaja naslovom: „Policijski inspektorat Kosova: Pokrenuli smo preliminarnu istragu povodom tvrdnje građanina Srbina da su ga pretukli pripadnici policije.“ Tokom narednih osam sati objavili su devet ažuriranja. KALLXO prenosi tvrdnje Srpske liste, odgovor Kosovske policije, ali donosi i sopstveno saznanje da su službenici PIK-a razgovarali sa Raškovićem u bolnici. Prati i reakcije civilnog društva, zdravstveno stanje, izjave Zlatana Eleka i odluku o transportu u Beograd. PIK je i zvanično potvrdio da je po službenoj dužnosti pokrenuo preliminarnu istragu povodom medijskih izveštaja i javnih navoda o mogućem prekoračenju policijskih ovlašćenja. I Telegrafi je ovu informaciju preneo kao zasebnu vest, bez dodatnih kvalifikacija o Raškoviću. Od ranih popodnevnih sati u sredu pojavljuje se druga priča: oružje, Kaludra i 1999. Prelom u izveštavanju vidi se već nakon 13 časova. TV Dukagjini tada objavljuje naslov: „Kosovska policija pronašla oružje i vojne uniforme u njegovoj kući – sumnja se da Srbin Nenad Rašković skriva oružje korišćeno u masakru u Kaludri.“ Tekst počinje priznavanjem postojanja Raškovićevih optužbi: „Nenad Rašković, Srbin sa severa Kosova, tvrdio je da su tokom pretresa njegove imovine službenici Kosovske policije primenili nasilje nad njim.“ A onda dolazi ključna reč – „međutim“. Dukađini se poziva na svoje neimenovane izvore „unutar bezbednosnih organa“ i navodi da je pretres povezan sa drugim sumnjama. Prema tim izvorima, postoje „osnovane sumnje“ da je Rašković mogao skrivati kalašnjikov za koji se sumnja da je korišćen prilikom ubistava Albanaca u Kaludri i Jabuci tokom 1999. Tu se dodaje čitav niz informacija: pronađene vojne uniforme, još jedna neautomatska puška, blizina Raškovićeve kuće lokacijama na kojima su pronađeni posmrtni ostaci, udaljenost od oko 800 metara od jedne od njih, pa i tvrdnja anonimnih izvora da su policajci tokom pretresa naišli na Raškovićev otpor. Ni jedna od ovih tvrdnji u tekstu nije pripisana imenovanom policijskom ili tužilačkom zvaničniku. Kanal 10 dva i po sata kasnije – izrazito slična konstrukcija U 15.27, dva sata i 23 minuta nakon Dukađinija, Gazeta10/Kanal 10 objavljuje: „U kući Nenada Raškovića pronađeno oružje – sumnja se da je deo korišćen u masakru u Kaludri.“ Na Fejsbuku Kanalu 10 vest reklamira još direktnije kao: „EKSKLUZIVNO – pronađeno oružje u Raškovićevoj kući, za koje se sumja da su njime ubijani Albanci 1999" Tekst ponovo počinje Raškovićevom tvrdnjom da je policija primenila nasilje, nakon čega sledi gotovo ista tranzicija kao kod Dukđinija: „Međutim, izvori Kanala 10 unutar bezbednosnih organa...“ Ponovo se pojavljuju kalašnjikov, sumnja da je korišćen za ubistva Albanaca u Kaludri i Jabuci 1999, blizina lokacija sa posmrtnim ostacima, Jakšić i Bivas i „Grupa intelektualaca“. Još je jedan video objavljen o pronalasku kalašnjikova, sada u drvetu Kanal 10, za razliku od portala koji će potom samo preneti Dukagjini, tvrdi da raspolaže sopstvenim izvorima u bezbednosnim organima. Sličnost formulacija i strukture dva teksta je, međutim, izrazita. To samo po sebi ne dokazuje da je jedan medij preuzeo informacije od drugog. Pokazuje da su se u razmaku od nešto više od dva sata dva medija, oba pozivajući se na anonimne bezbednosne izvore, pojavila sa gotovo istom konstrukcijom događaja. A zatim kreće multipliciranje Dukađinijeve verzije Već u 15.38, Ekonomia Online objavljuje: „Kosovska policija pronašla oružje u njegovoj kući – sumnja se da Srbin Nenad Rašković skriva oružje korišćeno u masakru u Kaludri.“ Ovde je poreklo informacija potpuno jasno. Ekonomia Online eksplicitno navodi: „prema izvorima Dukagjinija unutar bezbednosnih organa“ i kasnije: „prema podacima koje je obezbedio Dukađini“. Preuzima i vrlo specifične elemente: kalašnjikov, neautomatsku pušku, 800 metara udaljenosti, navodni otpor Raškovića policiji, Jakšića i Bivasa i 23 nestala pripadnika „Grupe intelektualaca“. Sličan naslov pojavljuje se i na Bota Sot, koji takođe prenosi Dukađinijevu verziju, kao i na nizu drugih portala. Tu nastaje važan efekat: ista osnovna informacija pojavljuje se na većem broju portala, ali to ne znači da je svaki od njih nezavisno potvrdio njenu tačnost. Najmanje deo tog talasa predstavlja prenošenje prvobitnog Dukađinijevog izveštaja. KALLXO: ne „u kući“, već „u blizini imovine“ Istog dana KALLXO dolazi do fotografija i snimaka oružja. Ali njihova formulacija bitno se razlikuje: „Naoružanje pronađeno u blizini imovine Nenada Raškovića, koji tvrdi da ga je pretukla Kosovska policija.“ I na Fejsbuku KALLXO koristi upravo formulaciju „u blizini imovine“. Navode da je policija pronašla naoružanje u Drenu, u blizini Raškovićeve imovine, te da njihove fotografije i snimci prikazuju oružje i vojne uniforme sa simbolima srpske zastave. Ali u tom izveštaju ne tvrde da je oružje pronađeno u Raškovićevoj kući, niti ga povezuju sa ubistvima Albanaca 1999. To je jedna od najuočljivijih razlika u pregledanom izveštavanju. Od „ko ga je pretukao“ do „možda ga policija nije pretukla“ Paralelno sa izveštajima o pronađenom oružju, u delu medijskog i društvenog prostora počeo je da se razvija još jedan tok: dovođenje u pitanje same Raškovićeve tvrdnje da su mu povrede naneli pripadnici Kosovske policije. Za razliku od priče o oružju, gde su se pojedini portali pozivali na izvore unutar bezbednosnih institucija, alternativna objašnjenja porekla njegovih povreda u početku su se uglavnom širila kroz komentare i društvene mreže. KoSSev je tokom praćenja objava na društvenim mrežama uočio najmanje tri verzije koje su se ponavljale: da su Raškovića pretukli Srbi zbog navodnog neplaćenog kockarskog duga; da je reč o svojevrsnoj „Pandi 2“, odnosno insceniranom napadu u kojem Srbi napadaju Srbina kako bi odgovornost pripisali Albancima ili Kosovskoj policiji; i, konačno, da je Rašković povrede naneo sam sebi. Treća je napravila i korak dalje – sa Fejsbuka je dospela u medije. „Ovaj čovek je pretukao sam sebe“ Dukađini je danas 13. avgusta u 10.49 objavio tekst sa naslovom: Građanin iznosi sumnju da se Rašković samopovredio na dan pravoslavnog praznika samobičevanja.“ Izvor za ovu tvrdnju nije policija, tužilaštvo, PIK, lekar ili forenzički stručnjak. Izvor je Fejsbuk objava Henrija Dede. „Ponekad morate dobro da istražite slučaj i pažljivo pogledate: ovaj čovek je pretukao sam sebe“, napisao je Deda. Kao argument je ponudio sopstveno tumačenje fotografija Raškovićevih povreda: „Možete li da primetite dijagonalne linije udaraca sa obe strane?“ Deda je potom pokušao da svoju pretpostavku poveže sa religijom. Pisao je o istorijskoj praksi samobičevanja kao ekstremnom obliku pokajanja i asketizma u pojedinim hrišćanskim tradicijama, a posebnu važnost pripisao datumu incidenta – 11. avgustu. Tvrdio je da je taj datum povezan sa praznikom Svetog Kalinika i Svetog Serafima i sa „sećanjem na patnju i žrtvovanje“. Dukađini je ovu interpretaciju relativno anonimnog pojedinca preneo kao zaseban novinski tekst. U njemu nije ponuđen medicinski ili forenzički nalaz koji bi ukazivao na samopovređivanje, niti mišljenje stručnjaka koji bi na osnovu fotografija mogao da utvrdi način nastanka povreda. Još problematičniji je verski okvir stavljen već u naslov. Provera pravoslavnih liturgijskih kalendara koju je KoSSev napravio ne daje osnov da se 11. avgust nazove „pravoslavnim praznikom samobičevanja“, niti smo pronašli osnov za povezivanje tog datuma sa praksom samopovređivanja. Tako je jedna od opskurna teorija koja je kružila društvenim mrežama dobila i medijsku legitimaciju – ne kroz njenu proveru, već kroz prenošenje Fejsbuk objave kao vesti. „Panda“ – slična ideja, ali bitno drugačiji novinarski pristup Motiv moguće inscenacije pojavio se i u medijskom prostoru, ali ne svuda na isti način. Teljegrafi je objavio kolumnu novinara i publiciste Envera Robelija pod naslovom: „Ko je pretukao Nenada Raškovića?“ Njegov tekst je izrazito kritičan prema Srpskoj listi i vlastima u Beogradu, ali je pristup bitno drugačiji od kategoričkog nuđenja alternativnog objašnjenja. Robeli polazi od dve mogućnosti: „Kosovske vlasti moraju hitno da istraže i rasvetle slučaj zlostavljanja Nenada Raškovića iz sela Dren kod Zubinog Potoka. Ako je to učinio neki pripadnik Kosovske policije, posledice moraju biti nemilosrdne. Ako je sve inscenirano radi parapolitičkih igara srpske strane, račun moraju da plate oni koji manipulišu.“ Robeli potom detaljno prenosi Raškovićev iskaz Radio Kontakt Plusu: „Stavili su mi lisice i odveli me u šumu. Tamo su me oborili... vezali me za bukvu. Tamo su me tukli.“ Prenosi i Raškovićevu tvrdnju da su policajci njegovoj supruzi, koja je Albanka, rekli da će je „vratiti u Albaniju“. Istovremeno, Srpsku listu opisuje kao „političko-paramilitarnu organizaciju kojom direktno upravljaju tajne službe Beograda“ i poručuje da zbog toga njene tvrdnje treba primati sa „najvećom rezervom“. Ali za fotografije Raškovićevih povreda dodaje: „Snimci su zaista teški.“ I insistira na istrazi. „Slučaj mora što pre i bez ikakvog oklevanja da bude razjašnjen“, piše Robelli, navodeći da bi, ukoliko se utvrdi odgovornost Kosovske policije, sankcije morale da dosegnu „najviše nivoe odgovornosti i komandovanja“. Tek potom uvodi drugu mogućnost: „Ako je Srpska lista lagala javnost reprodukujući novi slučaj 'Đorđa Martinovića', ne treba da očekuje milost.“ Robeli u nastavku podseća i na slučaj „Panda“ u Peći 1998. i Vučićeve kasnije izjave da šestoro srpskih mladića nisu ubili Albanci. To jeste politička interpretacija koja mogućnost inscenacije stavlja u istorijski kontekst, ali Robeli ne predstavlja takav scenario kao utvrđenu činjenicu u slučaju Raškovića. Naprotiv, njegov osnovni zahtev ostaje istraga koja bi trebalo da odgovori upravo na pitanje iz naslova – ko je pretukao Nenada Raškovića.  Kritika policije, ali i albanskog nacionalizma Još jedan element Robelijevog komentara važan je za celovitu sliku. On izričito piše: „Niko – nijedan Srbin, nijedan Rom, nijedan Albanac – ne sme biti zlostavljan od Kosovske policije.“ Kritikuje i nedavno postavljanje albanskih i zastava OVK kod srpske crkve, ocenjujući da to nije patriotizam, kao i organizovanje „trijumfalističkih koncerata Albanaca na severu Mitrovice“. U atmosferi nakon pronalaska posmrtnih ostataka za koje se sumnja da pripadaju Albancima ubijenim 1999, Robeli poziva na profesionalnu identifikaciju žrtava i uzdržavanje od zaoštravanja jezika i gestova. Njegov tekst zato pokazuje još jednu važnu stvar za ovaj monitoring: kritičnost prema Srpskoj listi i Beogradu nije automatski značila odbacivanje mogućnosti policijskog nasilja. Robeli se oglasio i isto veče po izbijanju incidenta sa sličnim saopštenjem. Još jedna sumnja: Zašto Beograd ako je bio „stabilan“? U istom periodu pojavila se još jedna linija problematizovanja slučaja – Raškovićev transport iz Severne Mitrovice u Beograd. Pojedini mediji izdvojili su pitanje koje je novinarka našeg portala juče postavila predsedniku Srpske liste i direktoru KBC-a u Severnoj Mitrovici Zlatanu Eleku: ako je ranije saopšteno da je stanje pacijenta stabilno, zbog čega je bilo potrebno njegovo prebacivanje u Beograd? Elek je odgovorio: „Ne znam ko je jutros izjavio da je stanje bilo stabilno. Ja sam sinoć dao izjavu i rekao da je stanje bilo nestabilno.“ Prema njegovim rečima, odluku o transportu doneo je konzilijum lekara zbog „nestabilnog zdravstvenog stanja“. Samo pitanje legitimno je novinarsko pitanje. Međutim, kada je stavljeno u kontekst krivice – postaje još jedan element kojim se kod čitaoca otvara sumnja u verziju događaja koju su zasebnon izneli povređeni Rašković i Srpska lista. Dve priče koje su tekle paralelno Do kraja 12. i tokom 13. avgusta tako se oko jednog još uvek nerazjašnjenog slučaja formiraju dva paralelna narativa. Prvi više ne pita prvenstveno da li je policija prekoračila ovlašćenja, već Raškovića povezuje sa oružjem, lokacijama na kojima su pronađeni posmrtni ostaci i mogućim zločinima nad Albancima 1999. Drugi preko sistematski jednoobraznih komentara na drušrtvenim mrežama nepotkrepljenim činjenicama pokušava da ponudi alternativno poreklo njegovih povreda: Srbi zbog navodnog kockarskog duga, inscenacija po modelu „Pande“ (za koju i dlaje izostaje pravosudni epilog), pa čak i samopovređivanje povezano sa navodnom pravoslavnom praksom. U trenutku kada su se te verzije širile, PIK je tek, kako je saopštio, vodio preliminarnu istragu o Raškovićevim tvrdnjama. I upravo je tu jedna od najuočljivijih karakteristika pregledanog izveštavanja: brzina kojom je prazninu između tvrdnje o teškom policijskom nasilju i rezultata institucionalne istrage počeo da ispunjava čitav niz drugih priča o samom Raškoviću. Ali nisu svi mediji radili isto Zato bi bilo pogrešno iz ovog pregleda izvući zaključak da su „mediji na albanskom“ izveštavali jednoobrazno. Jednoobraznost je najuočljivija u talasu tekstova o oružju i 1999., gde se ponavljaju gotovo iste tvrdnje, a deo portala otvoreno prenosi prvobitni Dukađinijev tekst. Kanal 10 tvrdi da ima sopstvene izvore, ali objavljuje veoma sličan paket informacija. Dukađini sledećeg dana odlazi dalje i spekulaciju anonimnih korisnika o samopovređivanju pretvara u vest. Robeli, uprkos izrazito kritičkom odnosu prema Srpskoj listi i Beogradu, ostavlja obe mogućnosti otvorene i zahteva istragu. A KALLXO tokom višesatnog praćenja razdvaja Raškovićevu tvrdnju, odgovor policije, postupanje PIK-a, izjave lekara i političkih predstavnika i sopstveni materijal sa terena. Čak i kada objavljuje fotografije pronađenog oružja, koristi bitno precizniju formulaciju – „u blizini imovine Nenada Raškovića“ – i u tom izveštaju ne povezuje pronađeno oružje sa ubistvima Albanaca 1999. Zato se odgovor na pitanje kako su mediji na albanskom izveštavali o slučaju Nenada Raškovića ne može svesti na jednu rečenicu. Ali obrazac jeste vidljiv: od prvobitnog opreznog prenošenja navoda o mogućem policijskom nasilju, fokus značajnog dela izveštavanja tokom narednog dana pomera se ka samom Raškoviću – njegovoj prošlosti, oružju pronađenom tokom policijske akcije, 1999. godini i, konačno, alternativnim teorijama o poreklu njegovih povreda. A odgovor na početno i najvažnije pitanje – ko je i pod kojim okolnostima Nenadu Raškoviću iz Drena naneo povrede, ali i kakva će biti dalja sudbina njega i njegove porodice – u trenutku nastanka svih ovih, kao i brojnih drugih tekstova na albanskom i srpskom jeziku, još nije dala institucija nadležna da to utvrdi.
FOTO: Kontakt plus/Nenad Rašković

Dok su pažnju kosovskih medija 11. avgusta okupirale scene gužvi, vike, polivanja vodom, bacanja papira i rasprava opozicije i Samoopredeljenja pred dijasporom u kosovskoj skuptini, slučaj Nenada Raškovića iz Drena kod Zubinog Potoka najpre je dobio prostor u srpskoj javnosti. Srpska lista objavila je potresne fotografije njegovih povreda i tvrdnju da su ga pretukli pripadnici Kosovske policije, potom su njegovo svedočenje i informacije iz bolnice objavili lokalni mediji na srpskom, a priča se zatim proširila i na medije u Beogradu. U medijima na albanskom informacije o slučaju počele su da se pojavljuju postepeno – najpre kroz prenošenje tvrdnji Srpske liste i odgovora Kosovske policije, a potom, tokom 12. avgusta, i kroz sopstvena „ekskluzivna“ saznanja, (ne)namerno curenje iz istrage i sasvim drugačije tvrdnje o Raškoviću, uz više pravaca etiketiranja na društvenim mrežama.

Do prekjuče anonimni gorštak sa vrleti Ibarskog Kolašina, koji sa porodicom u Drenu čuva stado od oko stotinu ovaca, za svega nekoliko sati stigao je od svoje kuće i šume iznad sela – preko bolničkog kreveta u Severnoj Mitrovici – do KBC-a u Beogradu i susreta sa predsednikom Srbije, našavši se u središtu političke, medijske i bezbednosne priče. Fotografije njegovih leđa prekrivenih podlivima i tragovima udaraca najpre su objavljene uz tvrdnju da su ga pretukli kosovski policajci.

Dok nadležni saopštavaju da tek utvrđuju šta se dogodilo, Rašković je u srpskoj javnosti već predstavljen kao „heroj“ i „mučenik“, dok je na drugoj strani njegovo ime u međuvremenu u delu medija na albanskom počelo da se vezuje za oružje, 1999. godinu i ratne zločine. Paralelno su društvenim mrežama krenule sasvim drugačije verzije o tome ko mu je i kako naneo povrede.

KoSSev je pregledao način na koji je više kosovskih medija na albanskom pratilo slučaj od prvih informacija do danas, sa naglaskom na pisane tekstove. Razlike postoje – od kontinuiranog terenskog i institucionalnog praćenja KALLXO-a, preko komentatorskog pristupa u pojedinim, do gotovo istovetnog talasa tekstova o oružju navodno povezanom sa ubistvima Albanaca 1999.

Paralelno su se na društvenim mrežama širila najmanje tri nepotvrđena objašnjenja Raškovićevih povreda, a jedno od njih potom je sa mreža završilo kao zasebna vest na jednom od većih portala.

Prve vesti: „Srpska lista tvrdi“, policija kaže da nema informacije

Važna stvar za hronologiju jeste da albanski mediji nisu svi čekali 12. avgust.

Radio Slobodna Evropa na albanskom je još 11. avgusta objavio tekst pod naslovom:

„Srpska lista tvrdi da je jednog građanina pretukla policija, policija kaže da nema informacije.“

U tekstu je preneta tvrdnja Srpske liste da su pripadnici Kosovske policije fizički zlostavljali Nenada Raškovića u Drenu, ali je paralelno prenet i odgovor policije.

Isti okvir pojavljuje se i u drugim portalima.

Nakon relativno uzdržane faze izveštavanja medija na albanskom sa navodima Srpske liste koji su stavljani kao tvrdnja jedne strane, uz odgovor policije da nema saznanja, narednog dana situacija se menja.

PIK ulazi u slučaj – KALLXO ga prati iz sata u sat

KALLXO, jedan od retkih medija koji se držao u potpunosti profesionalih standarda je 12. avgusta u 11.02 otvorio live praćenje slučaja naslovom:

„Policijski inspektorat Kosova: Pokrenuli smo preliminarnu istragu povodom tvrdnje građanina Srbina da su ga pretukli pripadnici policije.“

Tokom narednih osam sati objavili su devet ažuriranja.

KALLXO prenosi tvrdnje Srpske liste, odgovor Kosovske policije, ali donosi i sopstveno saznanje da su službenici PIK-a razgovarali sa Raškovićem u bolnici. Prati i reakcije civilnog društva, zdravstveno stanje, izjave Zlatana Eleka i odluku o transportu u Beograd.

PIK je i zvanično potvrdio da je po službenoj dužnosti pokrenuo preliminarnu istragu povodom medijskih izveštaja i javnih navoda o mogućem prekoračenju policijskih ovlašćenja. I Telegrafi je ovu informaciju preneo kao zasebnu vest, bez dodatnih kvalifikacija o Raškoviću.

Od ranih popodnevnih sati u sredu pojavljuje se druga priča: oružje, Kaludra i 1999.

Prelom u izveštavanju vidi se već nakon 13 časova. TV Dukagjini tada objavljuje naslov: „Kosovska policija pronašla oružje i vojne uniforme u njegovoj kući – sumnja se da Srbin Nenad Rašković skriva oružje korišćeno u masakru u Kaludri.“

Tekst počinje priznavanjem postojanja Raškovićevih optužbi: „Nenad Rašković, Srbin sa severa Kosova, tvrdio je da su tokom pretresa njegove imovine službenici Kosovske policije primenili nasilje nad njim.“

A onda dolazi ključna reč – „međutim“.

Dukađini se poziva na svoje neimenovane izvore „unutar bezbednosnih organa“ i navodi da je pretres povezan sa drugim sumnjama.

Prema tim izvorima, postoje „osnovane sumnje“ da je Rašković mogao skrivati kalašnjikov za koji se sumnja da je korišćen prilikom ubistava Albanaca u Kaludri i Jabuci tokom 1999.

Tu se dodaje čitav niz informacija: pronađene vojne uniforme, još jedna neautomatska puška, blizina Raškovićeve kuće lokacijama na kojima su pronađeni posmrtni ostaci, udaljenost od oko 800 metara od jedne od njih, pa i tvrdnja anonimnih izvora da su policajci tokom pretresa naišli na Raškovićev otpor.

Ni jedna od ovih tvrdnji u tekstu nije pripisana imenovanom policijskom ili tužilačkom zvaničniku.

Kanal 10 dva i po sata kasnije – izrazito slična konstrukcija

U 15.27, dva sata i 23 minuta nakon Dukađinija, Gazeta10/Kanal 10 objavljuje: „U kući Nenada Raškovića pronađeno oružje – sumnja se da je deo korišćen u masakru u Kaludri.“

Na Fejsbuku Kanalu 10 vest reklamira još direktnije kao: „EKSKLUZIVNO – pronađeno oružje u Raškovićevoj kući, za koje se sumja da su njime ubijani Albanci 1999″

Tekst ponovo počinje Raškovićevom tvrdnjom da je policija primenila nasilje, nakon čega sledi gotovo ista tranzicija kao kod Dukđinija: „Međutim, izvori Kanala 10 unutar bezbednosnih organa…“

Ponovo se pojavljuju kalašnjikov, sumnja da je korišćen za ubistva Albanaca u Kaludri i Jabuci 1999, blizina lokacija sa posmrtnim ostacima, Jakšić i Bivas i „Grupa intelektualaca“.

Još je jedan video objavljen o pronalasku kalašnjikova, sada u drvetu

Kanal 10, za razliku od portala koji će potom samo preneti Dukagjini, tvrdi da raspolaže sopstvenim izvorima u bezbednosnim organima.

Sličnost formulacija i strukture dva teksta je, međutim, izrazita.

To samo po sebi ne dokazuje da je jedan medij preuzeo informacije od drugog. Pokazuje da su se u razmaku od nešto više od dva sata dva medija, oba pozivajući se na anonimne bezbednosne izvore, pojavila sa gotovo istom konstrukcijom događaja.

A zatim kreće multipliciranje Dukađinijeve verzije

Već u 15.38, Ekonomia Online objavljuje: „Kosovska policija pronašla oružje u njegovoj kući – sumnja se da Srbin Nenad Rašković skriva oružje korišćeno u masakru u Kaludri.“ Ovde je poreklo informacija potpuno jasno. Ekonomia Online eksplicitno navodi: „prema izvorima Dukagjinija unutar bezbednosnih organa“ i kasnije: „prema podacima koje je obezbedio Dukađini“.

Preuzima i vrlo specifične elemente: kalašnjikov, neautomatsku pušku, 800 metara udaljenosti, navodni otpor Raškovića policiji, Jakšića i Bivasa i 23 nestala pripadnika „Grupe intelektualaca“.

Sličan naslov pojavljuje se i na Bota Sot, koji takođe prenosi Dukađinijevu verziju, kao i na nizu drugih portala.

Tu nastaje važan efekat: ista osnovna informacija pojavljuje se na većem broju portala, ali to ne znači da je svaki od njih nezavisno potvrdio njenu tačnost. Najmanje deo tog talasa predstavlja prenošenje prvobitnog Dukađinijevog izveštaja.

KALLXO: ne „u kući“, već „u blizini imovine“

Istog dana KALLXO dolazi do fotografija i snimaka oružja. Ali njihova formulacija bitno se razlikuje: „Naoružanje pronađeno u blizini imovine Nenada Raškovića, koji tvrdi da ga je pretukla Kosovska policija.“

I na Fejsbuku KALLXO koristi upravo formulaciju „u blizini imovine“.

Navode da je policija pronašla naoružanje u Drenu, u blizini Raškovićeve imovine, te da njihove fotografije i snimci prikazuju oružje i vojne uniforme sa simbolima srpske zastave. Ali u tom izveštaju ne tvrde da je oružje pronađeno u Raškovićevoj kući, niti ga povezuju sa ubistvima Albanaca 1999.

To je jedna od najuočljivijih razlika u pregledanom izveštavanju.

Od „ko ga je pretukao“ do „možda ga policija nije pretukla“

Paralelno sa izveštajima o pronađenom oružju, u delu medijskog i društvenog prostora počeo je da se razvija još jedan tok: dovođenje u pitanje same Raškovićeve tvrdnje da su mu povrede naneli pripadnici Kosovske policije.

Za razliku od priče o oružju, gde su se pojedini portali pozivali na izvore unutar bezbednosnih institucija, alternativna objašnjenja porekla njegovih povreda u početku su se uglavnom širila kroz komentare i društvene mreže.

KoSSev je tokom praćenja objava na društvenim mrežama uočio najmanje tri verzije koje su se ponavljale: da su Raškovića pretukli Srbi zbog navodnog neplaćenog kockarskog duga; da je reč o svojevrsnoj „Pandi 2“, odnosno insceniranom napadu u kojem Srbi napadaju Srbina kako bi odgovornost pripisali Albancima ili Kosovskoj policiji; i, konačno, da je Rašković povrede naneo sam sebi.

Treća je napravila i korak dalje – sa Fejsbuka je dospela u medije.

„Ovaj čovek je pretukao sam sebe“

Dukađini je danas 13. avgusta u 10.49 objavio tekst sa naslovom: Građanin iznosi sumnju da se Rašković samopovredio na dan pravoslavnog praznika samobičevanja.“

Izvor za ovu tvrdnju nije policija, tužilaštvo, PIK, lekar ili forenzički stručnjak.

Izvor je Fejsbuk objava Henrija Dede.

„Ponekad morate dobro da istražite slučaj i pažljivo pogledate: ovaj čovek je pretukao sam sebe“, napisao je Deda.

Kao argument je ponudio sopstveno tumačenje fotografija Raškovićevih povreda:

„Možete li da primetite dijagonalne linije udaraca sa obe strane?“

Deda je potom pokušao da svoju pretpostavku poveže sa religijom. Pisao je o istorijskoj praksi samobičevanja kao ekstremnom obliku pokajanja i asketizma u pojedinim hrišćanskim tradicijama, a posebnu važnost pripisao datumu incidenta – 11. avgustu.

Tvrdio je da je taj datum povezan sa praznikom Svetog Kalinika i Svetog Serafima i sa „sećanjem na patnju i žrtvovanje“.

Dukađini je ovu interpretaciju relativno anonimnog pojedinca preneo kao zaseban novinski tekst.

U njemu nije ponuđen medicinski ili forenzički nalaz koji bi ukazivao na samopovređivanje, niti mišljenje stručnjaka koji bi na osnovu fotografija mogao da utvrdi način nastanka povreda.

Još problematičniji je verski okvir stavljen već u naslov.

Provera pravoslavnih liturgijskih kalendara koju je KoSSev napravio ne daje osnov da se 11. avgust nazove „pravoslavnim praznikom samobičevanja“, niti smo pronašli osnov za povezivanje tog datuma sa praksom samopovređivanja.

Tako je jedna od opskurna teorija koja je kružila društvenim mrežama dobila i medijsku legitimaciju – ne kroz njenu proveru, već kroz prenošenje Fejsbuk objave kao vesti.

„Panda“ – slična ideja, ali bitno drugačiji novinarski pristup

Motiv moguće inscenacije pojavio se i u medijskom prostoru, ali ne svuda na isti način.

Teljegrafi je objavio kolumnu novinara i publiciste Envera Robelija pod naslovom: „Ko je pretukao Nenada Raškovića?“

Njegov tekst je izrazito kritičan prema Srpskoj listi i vlastima u Beogradu, ali je pristup bitno drugačiji od kategoričkog nuđenja alternativnog objašnjenja.

Robeli polazi od dve mogućnosti:

„Kosovske vlasti moraju hitno da istraže i rasvetle slučaj zlostavljanja Nenada Raškovića iz sela Dren kod Zubinog Potoka. Ako je to učinio neki pripadnik Kosovske policije, posledice moraju biti nemilosrdne. Ako je sve inscenirano radi parapolitičkih igara srpske strane, račun moraju da plate oni koji manipulišu.“

Robeli potom detaljno prenosi Raškovićev iskaz Radio Kontakt Plusu:

„Stavili su mi lisice i odveli me u šumu. Tamo su me oborili… vezali me za bukvu. Tamo su me tukli.“

Prenosi i Raškovićevu tvrdnju da su policajci njegovoj supruzi, koja je Albanka, rekli da će je „vratiti u Albaniju“.

Istovremeno, Srpsku listu opisuje kao „političko-paramilitarnu organizaciju kojom direktno upravljaju tajne službe Beograda“ i poručuje da zbog toga njene tvrdnje treba primati sa „najvećom rezervom“.

Ali za fotografije Raškovićevih povreda dodaje: „Snimci su zaista teški.“ I insistira na istrazi.

„Slučaj mora što pre i bez ikakvog oklevanja da bude razjašnjen“, piše Robelli, navodeći da bi, ukoliko se utvrdi odgovornost Kosovske policije, sankcije morale da dosegnu „najviše nivoe odgovornosti i komandovanja“.

Tek potom uvodi drugu mogućnost: „Ako je Srpska lista lagala javnost reprodukujući novi slučaj ‘Đorđa Martinovića’, ne treba da očekuje milost.“

Robeli u nastavku podseća i na slučaj „Panda“ u Peći 1998. i Vučićeve kasnije izjave da šestoro srpskih mladića nisu ubili Albanci.

To jeste politička interpretacija koja mogućnost inscenacije stavlja u istorijski kontekst, ali Robeli ne predstavlja takav scenario kao utvrđenu činjenicu u slučaju Raškovića.

Naprotiv, njegov osnovni zahtev ostaje istraga koja bi trebalo da odgovori upravo na pitanje iz naslova – ko je pretukao Nenada Raškovića.

Kritika policije, ali i albanskog nacionalizma

Još jedan element Robelijevog komentara važan je za celovitu sliku.

On izričito piše: „Niko – nijedan Srbin, nijedan Rom, nijedan Albanac – ne sme biti zlostavljan od Kosovske policije.“

Kritikuje i nedavno postavljanje albanskih i zastava OVK kod srpske crkve, ocenjujući da to nije patriotizam, kao i organizovanje „trijumfalističkih koncerata Albanaca na severu Mitrovice“.

U atmosferi nakon pronalaska posmrtnih ostataka za koje se sumnja da pripadaju Albancima ubijenim 1999, Robeli poziva na profesionalnu identifikaciju žrtava i uzdržavanje od zaoštravanja jezika i gestova.

Njegov tekst zato pokazuje još jednu važnu stvar za ovaj monitoring: kritičnost prema Srpskoj listi i Beogradu nije automatski značila odbacivanje mogućnosti policijskog nasilja.

Robeli se oglasio i isto veče po izbijanju incidenta sa sličnim saopštenjem.

Još jedna sumnja: Zašto Beograd ako je bio „stabilan“?

U istom periodu pojavila se još jedna linija problematizovanja slučaja – Raškovićev transport iz Severne Mitrovice u Beograd.

Pojedini mediji izdvojili su pitanje koje je novinarka našeg portala juče postavila predsedniku Srpske liste i direktoru KBC-a u Severnoj Mitrovici Zlatanu Eleku: ako je ranije saopšteno da je stanje pacijenta stabilno, zbog čega je bilo potrebno njegovo prebacivanje u Beograd?

Elek je odgovorio: „Ne znam ko je jutros izjavio da je stanje bilo stabilno. Ja sam sinoć dao izjavu i rekao da je stanje bilo nestabilno.“

Prema njegovim rečima, odluku o transportu doneo je konzilijum lekara zbog „nestabilnog zdravstvenog stanja“.

Samo pitanje legitimno je novinarsko pitanje. Međutim, kada je stavljeno u kontekst krivice – postaje još jedan element kojim se kod čitaoca otvara sumnja u verziju događaja koju su zasebnon izneli povređeni Rašković i Srpska lista.

Dve priče koje su tekle paralelno

Do kraja 12. i tokom 13. avgusta tako se oko jednog još uvek nerazjašnjenog slučaja formiraju dva paralelna narativa.

Prvi više ne pita prvenstveno da li je policija prekoračila ovlašćenja, već Raškovića povezuje sa oružjem, lokacijama na kojima su pronađeni posmrtni ostaci i mogućim zločinima nad Albancima 1999.

Drugi preko sistematski jednoobraznih komentara na drušrtvenim mrežama nepotkrepljenim činjenicama pokušava da ponudi alternativno poreklo njegovih povreda: Srbi zbog navodnog kockarskog duga, inscenacija po modelu „Pande“ (za koju i dlaje izostaje pravosudni epilog), pa čak i samopovređivanje povezano sa navodnom pravoslavnom praksom.

U trenutku kada su se te verzije širile, PIK je tek, kako je saopštio, vodio preliminarnu istragu o Raškovićevim tvrdnjama.

I upravo je tu jedna od najuočljivijih karakteristika pregledanog izveštavanja: brzina kojom je prazninu između tvrdnje o teškom policijskom nasilju i rezultata institucionalne istrage počeo da ispunjava čitav niz drugih priča o samom Raškoviću.

Ali nisu svi mediji radili isto

Zato bi bilo pogrešno iz ovog pregleda izvući zaključak da su „mediji na albanskom“ izveštavali jednoobrazno.

Jednoobraznost je najuočljivija u talasu tekstova o oružju i 1999., gde se ponavljaju gotovo iste tvrdnje, a deo portala otvoreno prenosi prvobitni Dukađinijev tekst.

Kanal 10 tvrdi da ima sopstvene izvore, ali objavljuje veoma sličan paket informacija.

Dukađini sledećeg dana odlazi dalje i spekulaciju anonimnih korisnika o samopovređivanju pretvara u vest.

Robeli, uprkos izrazito kritičkom odnosu prema Srpskoj listi i Beogradu, ostavlja obe mogućnosti otvorene i zahteva istragu.

A KALLXO tokom višesatnog praćenja razdvaja Raškovićevu tvrdnju, odgovor policije, postupanje PIK-a, izjave lekara i političkih predstavnika i sopstveni materijal sa terena. Čak i kada objavljuje fotografije pronađenog oružja, koristi bitno precizniju formulaciju – „u blizini imovine Nenada Raškovića“ – i u tom izveštaju ne povezuje pronađeno oružje sa ubistvima Albanaca 1999.

Zato se odgovor na pitanje kako su mediji na albanskom izveštavali o slučaju Nenada Raškovića ne može svesti na jednu rečenicu.

Ali obrazac jeste vidljiv: od prvobitnog opreznog prenošenja navoda o mogućem policijskom nasilju, fokus značajnog dela izveštavanja tokom narednog dana pomera se ka samom Raškoviću – njegovoj prošlosti, oružju pronađenom tokom policijske akcije, 1999. godini i, konačno, alternativnim teorijama o poreklu njegovih povreda.

A odgovor na početno i najvažnije pitanje – ko je i pod kojim okolnostima Nenadu Raškoviću iz Drena naneo povrede, ali i kakva će biti dalja sudbina njega i njegove porodice – u trenutku nastanka svih ovih, kao i brojnih drugih tekstova na albanskom i srpskom jeziku, još nije dala institucija nadležna da to utvrdi.

Kreni-Promeni: Položaj Srba na Kosovu i Metohiji se pogoršava, međunarodna zajednica ne sme da…

„Sistemska represija i etničko čišćenje“: Srpska demokratija optužuje Prištinu da koristi politički…

Raškovića, prebijenog u Drenu, Vučić obišao u KCS: „Povrede teže nego što smo očekivali“

Srpska lista: Pokušaj ubistva Raškovića, još sedam ljudi pretučeno, ovo je okupacija

Eparhija o prebijenom Raškoviću: Traže hitnu istragu, upozoravaju na širenje uloge policije kod Dečana i na mostu

SNF otvorenim pismom EU, a Kvinti i OEBS-u zbog Raškovića: „Ćutanje proizvodi osećaj nekažnjivosti“

PIK i zvanično pokrenuo preliminarnu istragu zbog navoda Nenada Raškovića iz Drena o prekoračenju…

NVO sa Severa zbog navoda o brutalnom postupanju prema Raškoviću traže od Brisela procenu…

Robeli o Drenu: Ako je policija umešana, odgovornost do vrha, ako je Srpska lista…

Policija i PIK uzeli izjavu od Raškovića u bolnici, slučaj u nadležnosti PIK-a

Doktor Radojević o prebijenom Nenadu Raškoviću: Zadobio je povrede leđa, glave i grudnog koša,…

„Repetirao je pištolj, vezali su me za bukvu i tukli“ – Svedočenje gorštaka…

Ulutaš sa Srpskom listom: Povlačenje KFOR-a sa mosta tek u početnoj fazi, proces može…

Eljšani: Nemamo informacije da je policija tukla bilo koga, slučajem će se baviti PIK

(Uznemirujući snimci) Srpska lista: Meštanin Drena tvrdi da su ga policajci tukli i vezali…



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.