18 godina od nestanka novinara kod Orahovca

Danas se navršava tačno 18 godina od otmice novinara Radio Prištine, Đura Slavuja i Ranka Perenića, kod Orahovca. Udruženje novinara Srbije (UNS) i Društvo novinara Kosova i Metohije (DNKiM) će u 12 časova, petu godinu za redom, na mestu gde su novinari oteti, na putu Velika Hoča – Zočište postaviti obeležje na srpskom i albanskom jeziku – "Ovde su 21. avgusta 1998. nestali novinari. Tražimo ih." Spomen obeležje nestalim novinarima do sada je rušeno četiri puta, a odgovorni, kako navode UNS i DNKiM, nikada nisu pronađeni.

Novinari Đuro Slavuj i Slavko Perenić su 21. avgusta 1998. godine krenuli ka manastiru Sveti Vrači u Zočište da urade prilog o povratku otetih monaha. Prema podacima porodica, poslednji put su viđeni u Velikoj Hoči, u prepodnevnim satima, odakle su, međutim, greškom krenuli ka Orahovcu, koji je u to vreme bio pod kontrolom "Oslobodilačke vojske Kosova". Oni se od tada vode kao nestali, a nije pronađen ni automobil kojim su putovali. Do danas porodice nestalih novinara nemaju nikakve zvanične informacije o njihovoj sudbini.

Đurić: Pravda Srbima na KiM-u i dalje nedostupna

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Marko Đurić, istakao je da je to što ni nakon 18 godina nije rasvetljena sudbina nestalih novinara, potvrda da je pravda srpskom narodu na Kosovu i Metohiji "i dalje nedostupna", te i da politički lideri Albanaca "ne smatraju da Srbi zaslužuju pravdu".

"Postoji očito sveprisutan napor na KiM da se teroristički akti nekadašnje OVK nečinjenjem prepuste zaboravu, kako bi se prikrila prava priroda delovanja te terorističke formacije, koja nije bila pokret za oslobođenje, kako tvrdi albanska politička elita, već mašinerija za terorisanja i istrebljenje Srba u našoj južnoj pokrajini," rekao je Đurić.

Podseća i da spomen-ploča nestalim novinarima biva uništena svake godine, u, kako dodaje, naletu iste one mržnje na čijoj su se meti pre 18 godina i našli.

"Mi se protiv mržnje borimo sećanjem, i naše sećanje će, siguran sam, biti dugovečnije od bezumne i neobjašnjive mržnje ekstremista koji preziru sve što je srpsko. Ne može biti nikakve iskrenosti u lažnom žaljenju predstavnika Prištine nad spomenicima srpskih žrtava dok god ne ulože kredibilne napore da istina o sudbini ljudi poput Đura Slavuja i Ranka Perenića bude rasvetljena a počinitelji budu kažnjeni," dodao je Đurić.

"Umesto iskreno pružene ruke pomirenja, Srbima se danas pružaju pretnje u vidu fotografija i snimaka ljudi u maskirnim uniformama, sa fantomkama na glavi. Uvereni smo da su zločinci i fašisti ubedljiva manjina u albanskom narodu na KiM, tako da će, bez sumnje, razum, mir i istina pobediti. Pitanje je samo koliko ćemo na taj trenutak morati da čekamo," zaključio je, bez detalja na koje fotografije misli, odnosno potvrde da je u pitanju najnovije pojavljivanje naoružanih navodnih pripadnika OVK, sa fantomkama na glavama.

UNS i DNKiM napominju da će ponovo zatražiti da nadležne institucije – EULEX i UNMIK kao i Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije i Sud za ratne zločine na KiM-u koji treba da bude osnovan, "pokrenu i obnove istrage, javnom kampanjom i kroz instituciju zaštićenih svedoka podstaknu istrage i pojedince da progovore o zločinima nad novinarima".

UNS i DNKiM podsećaju da, pored Slavuja i Perenića, nisu rasvetljene ni druge otmice i ubistva novinara na KiM-u:

Ljubomir Knežević, novinar prištinskog "Jedinstva" i dopisnik "Politike" – otet 6. maja 1999. godine kod Vučitrna u podnožju planine Ćićavica.

Aleksandar Simović, novinar i prevodilac – nestao 21. avgusta 1999. godine u Prištini. Deo posmrtnih ostataka Simovića pronađen je u selu Obrinje kod Glogovca.

Marjan Melonaši, novinar srpske redakcije Radio Kosova – nestao je 9. septembra 2000. godine u Prištini.

Momir Stokuća, fotoreporter – ubijen je 21. septembra 1999. godine, u porodičnoj kući u centru Prištine.

Milo Buljević, medijski radnik – otet je 25. juna 1999. godine, nedaleko od izbegličkog centra u Prištini.

Među ubijenim novinarima na Kosovu i Metohiji su i novinari lista Bota Sot – Bekim Kastrati ubijen 2001. godine, kao i Bardilj Ajeti ubijen 2005. godine.



Pročitajte još:

Kraj rada VEĆA ZA LJUDSKA PRAVA: UNMIK bez efikasne istrage o otetim, ubijenim, silovanim, otrovanim olovom, šef UNMIK-a oglušio se o apele, sve potpuni promašaj



 



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.