UNS: Nesavesne istrage i ćutanje o zločinima nad novinarima u međunarodnim i kosovskim institucijama

To read the text in English or Albanian, click HERE.


Ubistvo novinara i prevodioca Aleksandra Simovića Sime, jedini je od 14 slučajeva ubijenih i kidnapovanih novinara i medijskih radnika na Kosovu, koji je EULEX istraživao kao ratni zločin, saznaje Udruženje novinara Srbije (UNS). "To je jedan kroz jedan ratni zločin," ističe za UNS šefica EULEX-a Aleksandra Papadopulu. Ipak, nema odgovor na pitanje da li će se ovaj zločin naći pred Specijalnim sudom za ratne zločine OVK u Hagu. Od ukupno 14 slučajeva ubistava i kidnapovanja novinara i medijskih radnika tokom i nakon sukoba na Kosovu, koliko je UNS utvrdio, nijedan nije rešen.

EULEX nakon insistiranja UNS-a priznao da ima podatke

Odgovornost za, navode iz UNS-a, seriju propusta u istragama, pa i za to, dodaju, što nema ni najosnovnijih saznanja da su se neki od ovih zločina uopšte i dogodili, EULEX godinama prebacuje na misiju UNMIK.

Iz EULEX-a su prvobitno odgovorili UNS-u da nema podataka o otmicama novinara prištinskog Jedinstva i dopisnika Politike Ljubomira Kneževića i radnika RTV Priština Mila Buljevića. 

Kada je, međutim, UNS dokazao da ima saznanja da je EULEX ipak obavešten, misija vladavine prava prvi put priznaje da ima podatke o otmicama dvojice kolega – 18 godina nakon što su se zločini dogodili.

Kažu da su oba slučaja dobili još 2014., a potom ih prosledili Specijalnom tužilaštvu Kosova koje mesecima odbija da zvanično odgovori na pitanja UNS-a u kojoj su fazi istrage ovih kidnapovanja.

Tri ubistva i dalje nepoznata istražnim organima

Dvanaest godina od kada se dogodilo poslednje ubistvo novinara, od ukupno 14, EULEX ima informacije o ubistvima i nestancima 11 novinara i medijskih radnika, dok za njih trojicu nema nikakve podatke.

Informacije nemaju o ubistvima fotoreportera i saradnika Politike Momira Stokuće i komentatora i urednika u programu na albanskom jeziku RTV Priština Krista Gegaja koja su se desila u Prištini i Istoku septembra 1999. godine, u vreme kada je odgovornost za bezbednost preuzela međunarodna zajednica, kao i novinara lista Bujku Afrima Malićija ubijenog 1998. godine, podaci su do kojih je došao UNS.


Savetodavna komisija za ljudska prava (HRAP) je UNMIK-ovo telo koje je odgovaralo na žalbe porodica koje su smatrale da UNMIK nije uradio ništa da istraži ubistva i otmice njihovih najmilijih. U većini slučajeva HRAP je ocenio da je to zaista bio slučaj i zatražio da se šef misije UNMIK javno izvini porodicama, a sama misija učini sve neophodne korake kako bi osigurala da se istraga nastavi pod okriljem EULEX-a.

Od 11 slučajeva ubistava i kidnapovanja novinara za koje EULEX priznaje da ima saznanja, i dalje su otvorene samo dve istrage – o nestanku novinara srpske redakcije Radio Kosova Marjana Melonašija i to pred Osnovnim tužilaštvom u Prištini, i ubistvu novinara lista Bota Sot Džemailja Mustafe, koji istražuje Specijalno tužilaštvo Kosova (SPRK).

Za ostalih devet slučajeva, EULEX navodi da su zatvoreni i da mogu biti ponovo otvoreni ukoliko se dođe do novih dokaza.

Međutim, ako takvih dokaza i bude, ubistva i kidnapovanja novinara i medijskih radnika, u skladu sa sužavanjem mandata EULEX-a, neće više istraživati međunarodni tužioci. 

Time bi, umesto EULEX-a i UNMIK-a, trebalo, posle 18, pa čak i 19 godina, da se bave lokalna kosovska tužilaštva, podaci su do kojih je došao UNS.

DNK novi izgovor?

Šefica EULEX-a, Aleksandra Papadopulu, za UNS kaže da je veliki problem za dalje istrage to što neke porodice nestalih nisu dale uzorke za DNK analize i poziva ih da to učine.

"To je velika prepreka kako sakupljanju dokaza, tako i formiranju predmeta i optužnica," ističe ona.

Porodice nestalih novinara, međutim, demantuju ove navode. Za UNS tvrde da su dali uzorke za DNK testiranja i to ubrzo nakon otmica Mileta Buljevića, Ranka Perenića, Đura Slavuja i Marjana Melonašija.

Novinar Media action international i prevodilac Aleksandar Simović kidnapovan je 21. avgusta 1999. godine, tačno godinu dana nakon otmice Perenića i Slavuja. Deo njegovih posmrtnih ostataka pronađen je u selu Obrinje kod Glogovca, a porodica nije dobila nikakvu zvaničnu informaciju o istrazi. UNMIK je istragu vodio pod brojem: PPP 283/09, ali ju je Specijalno tužilaštvo Kosova (SPRK) prekinulo 22. 07. 2009. zbog "nedostatka dokaza".

Ljubomir Knežević novinar Jedinstva i dopisnik Politike kidnapovan je 6. maja 1999. godine.

"Slučaj otmice Kneževića je zaista prenet iz UNMIK-a u EULEX 24. aprila 2014. i prosleđen Specijalnom tužilaštvu Kosova 6. maja iste godine," potvrđuje sada EULEX.

I za Mila Buljevića, medijskog radnika RTV Priština, otetog 25. juna 1999, EULEX takođe kaže da je podatke o tom predmetu iz UNMIK-a dobio 24. aprila 2014, a sedam dana kasnije i Specijalno tužilaštvo Kosova (SPRK).

"Od tada, izgleda da je slučaj prebačen u Osnovno tužilaštvo u Prištini," navode iz EULEX-a.

Misija EULEX-a koja je do tada, navode iz UNS-a, uporno tvrdila da nema nikakvih informacija o ova dva slučaja, obavezala se da će "još jednom proveriti" nakon što su iz UNS-a šefici EULEX-a Aleksandri Papadopulu naveli da imaju pouzdana saznanja da su dokumenta dobili.

Potom je usledio drugačiji odgovor UNS-u, uz objašnjenje da u trenutku kada je EULEX-a saznao za kidnapovanja Kneževića i Buljevića, više nije imao mandat da ih istražuje.

"Nakon mišljenja Savetodavne komisije za ljudska prava (HRAP) i Specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN na Kosovu, odluke koje se odnose na slučajeve Buljevića i Kneževića su prosleđene EULEX-u i drugim nadležnim vlastima 2014. sa zahtevom da se preduzmu svi mogući koraci kako bi se osigurao nastavak istrage. Ove slučajeve UNMIK nikada nije zvanično 'preneo' tužiteljima EULEX-a. Imamo samo kopiju odluka HRAP-a. Zbog promene nadležnosti EULEX-a koje nisu dozvoljavale nove slučajeve, slučajevi su u procesu prenošenja na lokalno tužilaštvo," navodi sada EULEX.  

KFOR tvrdi da nema informacije o ubistvima i kidnapovanjima novinara

UNS je zatražio podatke o ubistvima i kidnapovanjima 14 novinara i od misije KFOR-a, jer su se porodice žrtava uglavnom za pomoć prvo obraćale predstavnicima te misije. Međutim, u KFOR-u kažu da nemaju nikakvih informacija.

"Ne mogu naći nikakvu informaciju vezano za vaš zahtev. KFOR nije (i nije bio) istražni organ i možda jeste dobio informacije ili primio zahteve ili žalbe porodica žrtava, ali takve bi informacije bile prosleđene nadležnim vlastima. Informacije koje se odnose na ove predmete, ako i postoje, bi bile odavno predate istražiteljima i tužiocima EULEX-a," zvanično je odgovorio UNS-u major američke vojske Mark Ni, pravni savetnik komandanta međunarodnih vojnih snaga pod komandom NATO na Kosovu.

Međutim, na primeru zločina nad novinarom Kristom Gegajem (12. septembra 1999), potvrđuje se da, navodi UNS, KFOR i EULEX ili kriju podatke ili, ocenjuje, ne obavljaju svoj posao. UNS je ranije ove godine objavio saznanja da su Gegajeva porodica i prijatelji istog dana nestanak prijavili na najbližem kontrolnom punktu KFOR-a. Sutradan su vojnici krenuli u potragu, a Gegajevo telo pronađeno je dva kilometara od kuće.

Ako KFOR kaže da su sve podatke predali Euleksu, kako onda misija EU ni danas nema nikakvih informacija o ubistvu Krista Gegaja? Gde su se zagubili izveštaji KFOR-a? – pitaju iz UNS-a.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije evidentiralo 6 slučajeva

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije od 14 ubijenih i kidnapovanih novinara tokom i nakon rata na Kosovu, u periodu od 1998. do 2005., u evidenciji ima šest.

"Proverom kroz evidencije Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije utvrđeno je da su povodom događaja od 1998. do 2000., na teritoriji AP KiM, evidentirana sledeća lica u svojstvu oštećenih: Buljević Mile, Slavuj Đuro, Perenić Ranko, Simović Aleksandar, Knežević Ljubomir i Melanoši Marjan," kažu u odgovoru iz kabineta tužioca za ratne zločine Republike Srbije.

Iz Specijalnog tužilaštva Kosova bez odgovora

Specijalnom tužilaštvu Kosova od 4. avgusta neprestano tražimo odgovor na pitanje o statusu istraga o kidnapovanim i ubijenim novinara, ali na devet mejlova UNS nije dobio odgovor.

UNS



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.