Tamo gde se čuje frula čuva se narodno nasleđe

Frula, gajde, kaval, okarina… Niz tradicionalnih duvačkih instrumenata je dug. Ali je sve manje onih koji ih sviraju. Ipak, oni koji to čine, čuvaju od zaborava ono što čini suštinu srpske tradicije.

Nikola Mitić radi upravo to. Diplomirani psiholog koji čuva tradiciju i širi i prenosi svoje znanje o instrumentima za koje nove generacije možda nisu ni čule. Svira srpske tradicionalne duvačke instrumente, pokretač je škole frule u osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u Šilovu, ali i član etno grupe „Kos“ iz Šilova.

U razgovoru za Kontakt plus kaže da je sasvm slučajno, još kao srednjoškolac 2005, pokušavajući da ispuni svoje slobodno vreme, čuo deda Božu kako u selu svira frulu. Od tada do prvog javnog nastupa prošlo je tri godine.

„Istog momenta sam ga zamolio da mi nabavi frulu i da me poduči. On je to rado prihvatio. Bili smo uporni i uspeli smo. Posle nekoliko godina, javila se potreba za ulogu frulaša u predstavi ‘Hamlet od Donjo Moravče’ Srpskog pozorišta Gnjilane 2009. godine, a s obzirom na to da je pre mene svirao jedan stariji čovek koji se u međuvremenu razboleo, reditelj i glumci su odlučili da mene pozovu. I to je bio moj prvi izlazak na scenu“, priseća se Mitić.

Osim frule, svira kaval, gajde, okarinu…Kada ga ljudi često upitaju kako može da svira toliko instrumenata, ovaj mladić im odgovori da kada se nauči jedan, nije teško preći na drugi, jer su, kaže, i svi ostali drveni duvački instrumenti relativno slični prema principu sviranja.

Nikola danas podučava učenike V razreda i namerava da sa njima radi četiri godine. Deca su, kaže, na to čekala duže od godinu dana, ali je pandemija dosta usporila početak nastave.

Deca danas u ovoj školi u Šilovu imaju jedan čas nedeljno, a svi polaznici su istovremeno i učenici čuvene muzičke škole „Stevan Hristić“ u Stanišoru, sa čijim profesorima je Nikola u kontaktu i daju mu veliku podršku za rad.

Sviranje na tradicionalnim instrumentima od velike je važnosti za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa.

„Važno je zato što time čuvamo naš identitet, branimo i dokazujemo naše postojanje na ovim prostorima. Sama činjenica da neki to prepisuju, falsifikuju, dokazuje važnost vere i tradicije. Ali, dok mi postojimo, dok mi čuvamo, dok mi zapisujemo, dok mi promovišemo, sviramo, pevamo, igramo, niko neće uspeti u toj zloj nameri“, ovako razmišlja mladi umetnik.

Кaval je narodni duvački instrument i jedan je od najstarijih na našim prostorima. Izrađen je od jednog komada drveta, obično od jasena, ali se pravi i od drena, šljive ili zove. Otvoren je sa obe strane cevi.

Frula ili svirala je tradicionalni instrument čobana. Obično se radi o jednocevki sa šest rupa, mada ima i sa dve cevi. podseća na uzdužnu flautu. Jednokomadno je parče drveta, najčešće šljivovo, drenovo, bagrem, jasen, zova, vrba, javor, lipa… Zato što je frula zastupljena na gotovo celoj teritoriji Srbije, frulaška praksa uvrštena je u Nacionalni registar Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.

 



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.