Ništa novo iz Vašingtona

Ništa novo iz Vašingtona
FOTO: Evropska kuća

Izvor: Koha (Tekst je izvorno preveden sa albanskog)

Piše: Demuš Šaša (Demush Shasha)

Mnogi su očekivali da će dolaskom predsednika Bajdena američka politika u regionu značajno da se promeni. Kako je vreme pokazalo, ostala je ista. Ostala je ista jer su američki interesi ostali isti. Ovu lekciju treba da zapamtimo i danas, dok čekamo razjašnjenje pristupa Trampove administracije prema regionu.

Zamislite da ste pali u komu onog dana kada je Tramp na izbornoj kampanji obećao da će zaustaviti rat u Ukrajini u roku od dvadesetčetiri sata, i da se sada budite iz kome u ovim danima, kada je Tramp praktično zapretio Rusiji nuklearnim sukobom. Taj događaj bio je poslednji podsetnik izreke da je „kampanja poezija, a upravljanje proza“, ali i lep primer doslednosti američke spoljne politike.

Iako su predsednik Bajden i predsednik Tramp koristili radikalno različit jezik i diskurs u izbornim kampanjama kada je reč o američkoj spoljnoj politici, u praksi obe administracije pokazuju mnogo više sličnosti nego razlika. Ovo možemo videti u okviru ključnih pravaca američke spoljne politike.

Što se tiče Rusije, uprkos optužbama za proruskih diskurs tokom kampanje, Tramp je u praksi nastavio sa Bajdenovim sankcijama Rusiji i zapravo je zapretio dodatnim pooštravanjem sankcija ukoliko Rusija ne sarađuje na okončanju rata u Ukrajini. Kao i Bajden, i Tramp vidi Rusiju kao „strateškog konkurenta“ SAD i pretnju američkim interesima, i kao i Bajden, Tramp pokušava da pronađe diplomatski put s Rusijom kako bi izbegao direktni sukob dve nuklearne sile.

Što se tiče Ukrajine, uprkos dnevnoj buci, Tramp je nastavio Bajdenovu politiku obezbeđujući Ukrajini obaveštajne podatke i oružje da bi uspešno odolela ruskoj invaziji. Kada su mediji prošlog meseca izvestili o razmatranju Pentagona da se obustavi američka pomoć Ukrajini, Tramp je odmah reagovao da to spreči. Od dolaska Trampa na vlast, Ukrajina je sprovela neke od najdubljih napada na ruskoj teritoriji, uključujući operaciju „Paukova mreža“. Takođe, Tramp je dodatno učvrstio savez između SAD i Ukrajine kroz dugoročne ekonomske sporazume koji cementiraju njihovu saradnju daleko izvan momentalnog odbijanja ruske invazije.

Što se tiče Kine, koja se smatra glavnim izazovom američke spoljne politike, razlika između Bajdena i Trampa praktično ne postoji. Obe administracije smatraju Kinu „strateškim konkurentom“ i zato su politike obe bile konzistentne. Bajden je nastavio sa Trampovim taksama, dok je Tramp nastavio sa Bajdenovim. Ove takse posebno su usmerene na smanjenje kineske konkurentnosti u sektorima kao što su veštačka inteligencija, napredne tehnologije i električni automobili. Takođe, obe administracije prepoznaju potrebu za povećanjem infrastrukturnih ulaganja radi obezbeđivanja dugoročne konkurentnosti u odnosu na Kinu. Bajden je to učinio kroz dve velike investicione pakete, dok Tramp nastavlja sa Bajdenovom politikom i pregovorima o novim trgovinskim sporazumima koji treba da privuku nove investicije u Ameriku.

Ovu sličnost i doslednost američke spoljne politike vidimo i na Bliskom istoku. Bajden je nastavio sprovođenje Abrahamovih sporazuma koje je postigao Tramp, produbljujući razmenu između strana (kao što je trgovinski sporazum Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata), kao i praveći značajan napredak ka normalizaciji odnosa Izraela i Saudijske Arabije. Obe administracije vide Iran kao ključnu pretnju stabilnosti regiona, koristeći sankcije kao sredstvo pritiska da Iran dovede za pregovarački sto.

Tramp je pojačao pritisak na Iran i eskalirao ga do vojne intervencije. Što se tiče izraelsko-palestinskog sukoba, obe administracije su bezrezervno podržavale Izrael, mada je Bajdenova administracija bila glasnija u zagovaranju prava Palestinaca.

I ovu doslednost američke spoljne politike videli smo i u našem regionu.

Mnogi su očekivali da će dolaskom predsednika Bajdena američka politika u regionu značajno da se promeni. Kako je vreme pokazalo, ostala je ista. Ostala je ista jer su američki interesi ostali isti: (1) obezbeđenje stabilnosti, (2) približavanje evroatlantskim strukturama i (3) smanjenje ruskog i kineskog uticaja. Tako da i danas, dok čekamo razjašnjenje pristupa Trampove administracije prema regionu, treba imati na umu da će, uprkos mnogo buke, novih inicijativa i sastanaka, velika slika ostati nepromenjena. Neće se promeniti jer, kao što smo naučili vremenom, američki stav će zavisiti od dugoročnih interesa SAD, a ne od preferencija pojedinačnih aktera.

Kosovo po meri Trampa, i druge zablude srpske politike (1. deo)

 



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.