Mentor Vrajoli: Sever je nekako oduvek bio zabranjeno mesto za većinu kosovskog stanovništva

Viši istraživač Mentor Vrajoli iz Kosovskog centra za bezbednosne studije iz Prištine (KCSS) je trenutno jedan od najiskusnijih prištinskih istraživača i komentatora pitanja bezbednosti. Ovaj centar i sam Vrajoli su se u proteklom periodu, tokom briselskih razgovora  – pre postizanja dogovora o raspuštanju civilne zaštite na Severu i integraciji ovih pripadnika u kosovske institucije – detaljno bavili upravo proučavanjem pitanja civilne zaštite. Za kosovske Albance pitanje civilne zaštite sa Severa je veoma osetljivo pitanje i data mu je, za srpsku javnost, iznenađujuće visoka važnost, čak i nakon raspuštanja ove službe. KCSS, i sam Vrajoli, bave se i proučavanjem pitanja radikalnog islama. Ovaj problem na Kosovu, Vrajoli deli u dve faze – period pre nego je ISIS proglašen za terorističku organizaciju, kada su, kako tvrdi, kosovski Albanci odlazili na Bliski istok da se bore verujući da se bore za slobodu i onaj nakon što je ISIS počeo da čini teške zločine, kada su prestali da odlaze i sada se, tvrdi Vrajoli, vraćaju. On takođe smatra da ovo nije trenutno aktuelno pitanje na Kosovu, ali bi moglo da bude. Iako se KCSS i sam Vrajoli bave proučavanjem svih važnih civilno-bezbednosnih tema, sa njim smo nedavno razgovarali upravo o ova dva pitanja, usled njihove aktuelnosti, na marginama letnje škole za bezbednost u Baru, Crnoj Gori. 



Civilna zaštita: Primena sporazuma u poslednjoj fazi, problem bezbednosne provere i finansija prolongirali primenu. Civilna zaštita nije zakonski osnovana struktura



Šta se u ovom trenutku dešava sa bivšim pripadnicima civilne zaštite? Jesu li oni počeli da rade na novoj dužnosti? Ako nisu, kada bi trebalo da počnu? Trenutno postoji nedostatak informacija kako se odvija primena ovog sporazuma.

Problem sa nedostatkom informacija u vezi sa ovim pitanjem prisutan je i u Prištini. Procesi pregovora i proces primene sporazuma daleko je od očiju prištinske javnosti i ne zna se kako stoje stvari sa ovim sporazumom. Ponekad je to sakriveno od javnosti zbog toga što mnogi sporazumi još uvek nisu objavljeni i zbog nekih podsadržaja oko kojih obe strane moraju da se dogovore, a što se možda ne slaže sa onim što su lideri rekli svojim ciljnim grupama. Na osnovu informacija koje ja imam, proces integracije bivših pripadnika civilne zaštite je trenutno u poslednjoj fazi, a glavni problemi koji su malo odložili čitav proces ticali su se bezbednosne provere i finansija.

Na šta konkretno mislite?

Naročito kada je reč o bezbednosnim institucijama, jako je bitno da ljude integrišemo u neku instituciju, a ne samo da ih zaposlimo. Veoma je teško da očekujete integraciju te civilne strukture, a da ne prođe kroz proces bezbednosne provere. Čak i kad bi bivši pripadnici civilne zaštite bili integrisani u kosovsku policiju, ne bi imali pristup mnogim informacijama. 

Najavljeno je da, ipak, oni neće biti integrisani u bezbednosne strukture?

Da…Tako da taj proces bezbednosne provere nije tako lak, na osnovu iskustva koje imamo sa ostalim bezbednosnim službama, oni, mislim pre svega na bezbednosne strukture, prikupljaju različite informacije iz različitih izvora. Čak i za druge građane koji su prošli ovaj proces, postojao je određeni nedostatak bezbednosnih informacija. 

Šta to znači? I ko radi bezbednosne provere u slučaju pripadnika civilne zaštite?

To i dalje radi obaveštajna služba. To je jedno odvojeno odeljenje u sklopu Kosovske obaveštajne službe ali koje vodi direktor Kosovske obaveštajne službe. Ovo je oblast za koju smo se mi u KCSS zalagali da se odvoji od Kosovske obaveštajne službe i napravi nova agencija koja bi odgovarala direktno kosovskoj vladi i koja ne bi imala nikakve veze sa Kosovskom obaveštajnom službom.

Ali u pitanju je civilna zaštita, dakle civilna služba. Otkud potreba za takvom bezbednosnom proverom?

Da, ali sigurnosna provera je obavezna za svakog zvaničnika koji bude imao pristup strogo poverljivim  informacijama.

Da li mislite da će bivši pripadnici civilne zaštite na svojim novim dužnostima imati pristup strogo poverljivim informacijama?

Da, da… Bezbednosna provera će se vršiti nad radnicima koji će imati pristup strogo poverljivim informacijama. A u pitanju su samo zvaničnici, jer samo oni imaju pristup takvim informacijama.

Koliko će bivših pripadnika civilne zaštite imati pristup tim strogo poverljivim informacijama? Na kojim će se pozicijama oni nalaziti, kako kažete – ti zvaničnici koji imaju pristup poverljivim informacijama?

To su oni sa činovima, policajci koji su uključeni u rad na nekim slučajevima ozbiljnih zločina.

Govorite o trenutnim pozicijama, dakle, ipak, ne o onim na koje će se postaviti predstavnici civilne zaštite?

Što se predstavnika civilne zaštite ipak tiče, oni se mogu postaviti na mesta na kojima nema poverljivih informacija.

Kao na primer?

Za policajce je vrlo bitno da imaju lojalnu strukturu. Ako postoje sumnje da su ovi ljudi zaposleni i u drugim strukturama, teško je takvim ljudima dozvoliti da rade, na primer, u kosovskoj policiji, bez obzira koji čin je u pitanju. Tu struktura treba da je jedinstvena i ne treba da postoje nikakve rezerve ni prema jednom članu te strukture.

Pomenuli ste da se u vezi sa bivšim pripadnicima civilne zaštite prikupljaju različite informacije iz različitih izvora. Sarađuje li na ovom pitanju Kosovska obaveštajna služba sa BIA-om ili nekom od policija  kada je reč o ovom slučaju?

Verovatno jesu sarađivali, ali nije da su smatrali podatke iz BIA-e relevantnim. Verovatno je da postoji neslaganje u informacijama koje je obezbeđivala BIA-e, i verovatno da se ove informacije dvostruko proveravaju i stoga traže drugi izvori. Mi nemamo informacije šta se dešava unutar tog procesa, osim pretpostavki, jer je to osetljiv proces i to je pitanje privatnosti, takođe. Bezbednosna provera nema nikakve zakonske posledice kada je u pitanju izveštavanje, ali ima implikacije na pitanje privatnosti. A i tzv. prikupljači informacija za bezbednosnu proveru se čuvaju daleko od javnosti.

Koliko će tačno bivših pripadnika civilne zaštite biti integrisano jer su te cifre različite kada ih iznosi beogradska, odnosno, prištinska strana?

Kao što sam rekao, sve je pitanje budžeta. Nezaposlenost na Kosovu je na visokom nivou i tehnički ne postoji mesto koje nije popunjeno u ovom trenutku.

Beograd i Priština su, podsećam, objavili precizne brojeve pripadnika civilne zaštite koji će biti integrisani, iako se ti brojevi razlikuju. Da li je neka od tih cifara tačna ili se još uvek ništa ne zna o tome?

Ako su kosovske vlasti precizirale te brojeve, a ona je odgovorna strana za primenu sporazuma – možete očekivati te brojeve. Ne znam koje su srpske cifre, ali Srbija nije implementna strana. Možda su i one tačne, takođe, zavisi i od toga šta je dogovoreno u sporazumu, ako se tamo navodi drugačije, onda će možda broj biti veći. Minimalni broj je onaj koji je predviđen sa kosovske strane, a ako taj broj ne bude, onda se može reći da će biti veći.

Zašto je pitanje civilne zaštite za kosovske Albance toliko osetljivo i važno? U delu lokalne srpske javnosti postoji određen stepen iznenađenja i percepcije da je pitanje civilne zaštite 'prenaduvano' u delu javnosti i medija na jugu, jer ih mi na Severu ne vidimo kao bezbednosnu pretnju. Oni nisu nosili oružje, bavili su se civilnom zaštitom, često ni time, veruje se da su mnogi bili samo na platnom spisku i ništa više.

Sever je nekako od uvek bio zabranjeno mesto za većinu kosovskog stanovništva duži vremenski period. Možda je to zbog nedostatka informacija, a možda i zbog mnogo incidenata zbog koji su ljudi mislili da dolazak na Sever može biti opasan. Niko nije opisao civilnu zaštitu kao instituciju koja je zakonski osnovana struktura, kao ni mi u KCSS, uostalom, i niko nije znao ko finansira civilnu zaštitu ili kojoj instituciji su oni podređeni.

Oni su civilna struktura. Šta mislite, kome oni odgovaraju?

Ne znam da li odgovaraju Vladi Republike Srbije pošto je vlada jako velika institucija i sastavljena od različitih ministarstava, a svaka institucija je deo nekog odeljenja. Njihovo postojanje mora da bude utemeljeno na nekom zakonu, a u sporazumu je naglašeno da nema nikakvog zakona na kojem je utemeljena civilna zaštita. Svi ovi elementi i incidenti koji su se dešavali, ograničena sloboda kretanja za ljude sa juga da se kreću na sever, razlozi su što su građani Kosova zabrinuti zbog postojanja ove strukture, za koju mislimo da su se njeni pripadnici više bavili pitanjima bezbednosti za sebe, koja je možda trebalo više da se bavi pitanjima sigurnosti, umesto što su se bavili aktivnostima zbog kojih su ljudi sa juga bili sumnjičavi. Sumnjičavost stanovnika sa juga je opravdana zbog nedostatka informacija.

Civilna zaštita je sada ipak ugašena?

…Ne znam, ali ipak neki ljudi na Severu nisu simpatizeri integracije. 



O radikalnom islamu i ISIS-u: Broj radikalizovanih na Kosovu je veoma nizak. Pitanje radikalizma nije postojalo do poslednje dve-tri godine.​ Džamije su protiv radikalizma 



Vaša organizacija je radila i istraživanje u vezi sa odlaskom sa Kosova u ISIS i uopšte, proučavali ste problem radikalnog islama. Šta kažu istraživanja? Koliko je jak činilac na Kosovu ISIS-a ili druge radikalne islamističke grupe?

Trenutno nije ozbiljno, ali može da postane ozbiljno ukoliko mu ne priđemo ozbiljno. To je problem koji mi hoćemo da sprečimo. Intervencija sama je reaktivna forma koja se smatra porazom. Uvek je bolje imati preventivne mere kada je u pitanju ISIS, ali kao što sam već rekao, to pitanje na Kosovu trenutno nije ozbiljno. Smatram da je povećanje ISIS-a nešto što je na globalnom planu. Doduše, Kosovo je isto pod uticajem nekih globalnih procesa i ideologija. Svaki građanin Kosova, uključujući i Srbe na Severu, mogu da doprinesu, jer je bezbednost kolektivna. Društveni i ekonomski boljitak, obrazovanje, komunikacija jedni sa drugima je deo kolektivne bezbednosti. Time se pomaže prevenciji bilo kakve vrste radikalizma – etničkog, religijskog, rasnog, itd.. Ako zajednice ne pomažu jedne druge i na ovaj način, onda se teško aktivizam ovih grupa može sprečiti.

Da li građani na jugu i kako pomažu institucijama kada je u pitanju delovanje protiv ISIS-a i radikalnog islama?

Mi organizujemo aktivnosti sa građanima i svi akteri su uključeni, a broj onih koji su radikalizovani je veoma nizak. Ponekad je to i stvar uticaja kulture da se neka vrsta upražnjavanja religije tumači kao radikalizam. U školama postoji trend da se upražnjava religija, usled koje se ljudi menjaju, ali to ne znači da su ti ljudi ekstremisti – već da oni menjaju način na koji upražnjavaju religiju.

Kako to onda da je Šefćet Krasnići i dalje uticajna javna ličnost? Da se viđa u društvu drugih kosovskih poznatih ličnosti? Kako je to moguće?

Mislim da je njegovo prisustvo u javnosti smanjeno. On je u pravnom postupku, vodi se istraga protiv njega i ostaje da se vidi šta će ta istraga pokazati jer je rano da građani donose bilo kakve zaključke. Nakon što se taj proces okonča, tada se može reći kako je on uticao i zbog toga neću komentarisati tu temu. Znam da je njegovo prisustvo u javnosti ograničeno i da ga privatne televizije nisu pozivale već neko vreme, a nisam primetio ni da štampa piše o njemu.

U kojoj meri i kako je onda prisutan radikalni islam na Kosovu? Šta je sa okolnim državama, kao što su Albanija, Makedonija? Šta se zapravo dešava?

Kao što sam vam rekao, to nije veliki problem za sada. Ali isto tako, ako sada ne pokrenete neko pitanje, imaćete problem za dve do tri godine. 

Šta se uči u džamijama na Kosovu?

U džamijama nema ništa posebno. Pitanje radikalizma nije postojalo do poslednje dve-tri godine. Može da se desi, ne znam. Nemam činjenice. Niko ne kontroliše džamije. Sada se ne dešava. Od prošle godine se ne dešava. Džamije su protiv radikalizma, bez obzira na to da li su imami više ili manje konzervativni, i oni su protiv radikalizma. Kad kažem džamije, mislim na islamsku zajednicu jer trenutno nemamo džamije koje nisu pod islamskom zajedncom.

Nema ilegalnih džamija na Kosovu?

Nema, ali još uvek mogu da postoje ostaci onog perioda kada je nedostajala kontrola i interesovanja da se ozbiljno priđe ovom putanju. Ipak, Kosovo se potrudilo da reši ovaj problem.

Otkud onda borci ISIS-a sa Kosova?

Mi smo radili izveštaj na ovu temu i to je jedan od najkompleksnijih izveštaja. Oko 55% onih koji su otišli u Siriju bili su tamo pre nego što se ISIS deklarisao kao teroristička organizacija i svi oni su bili ubeđeni da idu kao borci za slobodu. Ljudi su mislili da ide da se bore za slobodu.

Da se bore za svoju braću?

…Ne, kao borci u humanitarnim intervencijama, da idu da pomognu ljudima. Govorim o periodu 2013. i početkom 2014. godine, a onda je ISIS počeo sa onim teškim zločinima. Tada se broj ljudi koji odlaze u Siriju smanjio, međutim, postojao je broj ljudi koji nisu mogli da budu kontrolisani i počeli da šire ideologije. Pronašli smo da ruta ide iz Makedonije na Kosovo i ti ljudi su odlazili u Siriju, radilo se o limitiranom broju, ali oni nisu bili opasni na Kosovu ili Balkanu.

Ljavdrim Muhadžeri je ipak jasno naglašavao svoje pretnje preko Fejsbuka i medija. Kosovske vlasti je optužio za izdaju muslimanske braće?

Ali on je ISIS. ISIS ima 60.000 pripadnika, ne više. Glavno oruđe ISIS-a je propaganda i ponekad mediji mogu da učine veliku uslugu tim teroristima. Mislim da veliku ulogu u radikalizaciji širom sveta imaju kreatori javnog mnjenja, a to su mediji, ali i drugi kreatori javnog mnjenja koji nekako nisu radili na svojim izvorima informacija. Mislim na to da ih nisu analizirali. Potrebne su priče sa suprotnom naracijom.

Kakva bi to priča sa suprotnom naracijom mogla da bude ukoliko vidite snimak obezglavljivanja civila?

Oni kažu da to rade u ime Boga, a suprotna naracija bi bila da je religija u potpunosti protiv tako nečeg. Postoje citati u Kuranu da ako ubijete jednog nevinog, ubili ste sve, dakle mnogo prilika za priče drugačijeg sadržaja.

Koliko trenutno ima stanovnika sa Kosova koji su deo ovih radikalnih grupa?

Oko 60, a ukupno, stranih boraca sa Kosova je između 200 i 300, ali su oni svi otišli pre nego je ISIS proglašen terorističkom organizacijom i vraćaju se sada.

Hvala Vam što ste pričali za KoSSev.



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.