Lovački savez Kosova i Metohije uputio je apel lovcima da, zbog obilnih padavina snega, pogotovu u planinskim predelima, učestvuju u prehrani divljači.
Apel je upućen pojedinačnim udruženjima, ali i građanima, kako bi, dodaju iz ovog saveza, zajedničkim snagama očuvali prirodu.
"Podsećamo da lovci nisu tu samo zbog ubijanja divljači, već je naš cilj i zadatak da budemo i zaštitnici prirode," navode iz saveza.
Sever Kosova je pre 1999. godine obilovao lovištima, retkim životinjskim svetom, kao i biljnim. Međutim, u godinama nakon '99. – mnoga lovišta su nestala, usled bespravne seče šuma, nekontrolisanog lova, ugrožavanja smećem i otpadnim materijalom, eksploatacije mineralnih sirovina, ali i izgradnje objekata. Iako je Mokra Gora na krajnjem Severu Kosova i Metohije, takođe ugrožena, najveća je riznica biljnog i životinjskog sveta.
Zastupljene su gotovo sve vrste divljači tipične za širi region. Najčešće se od ptica sreću razne vrste močvarica: divlja patka, siva čaplja, liska, barska šljuka, gnjurac, kormoran i druge; za vreme jakih zima na severu Evrope, na Pridvoričkom jezeru, u podnožju Mokre Gore, pojavljuje se poslednjih godina jato od desetak belih labuda. Iz porodice orlova sreću se: jastreb, orao krstaš, soko, mišar; od grabljivica još i sova ušara i velika sova; iz porodice koka prepelica, jarebica, šumska šljuka, leštarka i, ponos lovišta, veliki tetreb.
Od sisara su zastupljene krznašice – veverica, sivi puh, lasica, tvor, kuna zlatica i kuna belica, divlja mačka i lisica. Od sitne divljači po brojnosti se ističe zec. Krupna divljač je znatno zastupljena, te se u lovištima nalaze – srna, divlja svinja, vuk i medved, a postoje indicije da se na Mokroj Gori sačuvao i manji broj divokoza.
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.
