
Izvor: Zakletva za pravdu (Deo teksta je izvorno preveden sa albanskog; naslov je adaptiran)
Apelacioni sud je odbio kao neosnovanu žalbu Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, dok je potvrdio presudu Osnovnog suda u Prištini, kojom su bivši komandant Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), Suljejman Seljimi (Sylejman Selimi) i bivši pripadnik OVK, Jahir Demaku, oslobođeni optužbi za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
Seljimi i Demaku su 25. aprila 2024. godine oslobođeni optužbi, jer nije dokazano da su izvršili krivična dela za koja su bili optuženi, navodi „Zakletva za pravdu“.
Protiv ove presude, žalbu je podnelo Specijalno tužilaštvo Republike Kosovo zbog povrede krivičnog postupka, pogrešnog ili nepotpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, kao i povrede Krivičnog zakona, predlažući da se žalba usvoji, da se presuda poništi i predmet vrati na ponovno suđenje.
Advokati optuženih Artan Ćerkini (Artan Qerkini) i Mehid Silja (Mexhid Syla), dostavili su odgovore, predlažući da se žalba Specijalnog tužilaštva odbije kao neosnovana, a da se potvrdi presuda Osnovnog suda.
S druge strane, Apelaciono tužilaštvo je tražilo da se usvoji žalba Specijalnog tužilaštva, a predmet vrati na ponovno razmatranje.
Druga instanca je ocenjivala tvrdnje tužilaštva u vezi sa suštinskim povredama odredbi krivičnog postupka i došla do zaključka da presuda nije sadržala suštinske povrede odredbi krivičnog postupka, bilo da su to povrede o kojima vodi računa sam sud ili povrede koje se navode u žalbi tužilaštva.
Apelacioni sud je saopštio da je veće ovog suda ocenilo da je prvostepeni sud u delu dispozitiva opisao sve okolnosti činjenica i da nema nijedne protivrečnosti same po sebi, niti u odnosu sa zakonskim odredbama kojima se terete optuženi za gore navedeno krivično delo.
Stoga je veće ocenilo da je prvostepeni sud pravilno primenio Krivični zakonik kada je došao do zaključka da nije dokazano da su optuženi izvršili krivično delo.
Specijalno tužilaštvo je prvo podiglo optužnicu protiv 15 optuženih, ali je potom optužnica podeljena na tačke “Drenica 1”, u koju spadaju Seljimi i Demaku, i “Drenica 2”.
Inače, Osnovni sud u Mitrovici je u maju 2015. godine proglasio krivim i osudio Suljejmana Seljimija na osam godina zatvora zbog mučenja zatvorenika u selu Likovac tokom rata. Zajedno sa Seljimijem, Isni Tači (Thaçi), Jahir i Zećir (Zeqir) Demaku osuđeni su na po sedam godina zatvora, dok je Nedžat (Nexhat) Demaku osuđen na tri godine zatvora. Po tri godine zatvora su dobili i Agim, Seljman, Driton i Baškim (Bashkim) Demaj i Fadilj (Fadil) Demaku.
U septembru 2016. godine, Apelacioni sud, odlučujući o žalbama optuženih, doneo je presudu kojom je u velikoj meri potvrdio kazne izrečene od strane Suda u Mitrovici. Međutim, Apelacioni sud je ublažio kaznu Suljejmanu Seljimiju jednom godinom zatvora.
Vrhovni sud je u julu 2017. godine odbio zahteve za zaštitu zakonitosti od strane osuđenih, ali je Ustavni sud u junu 2018. godine vratio slučaj na preispitivanje Vrhovnom sudu.
Vrhovni sud je ponovo odlučio da odbije zahteve za zaštitu zakonitosti koje su podneli branioci osuđenih.
Inače, Suljejman Seljimi je bio optužen po tački 6 optužnice, dok je Jahir Demaku bio optužen po tački 3 optužnice, za krivično delo “Ratni zločini protiv civilnog stanovništva”, koje se predviđa i kažnjava čl. 22 i 142 KZSFRJ (koje se trenutno kažnjen članovima 31 i 152 KZK).
U optužnici se navodi da su u suprotnosti sa članom 3 zajedničkim i članom 4 Dodatnog protokola II i svim pravilima međunarodnog prava koja su bila na snazi u vreme unutrašnjeg oružanog sukoba na Kosovu, optuženi kao pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), u saučesništvu povredili telesni integritet i zdravlje jedne osobe iz naselja Šipolje u Mitrovici, koja je bila zatvorena u pritvornom centru u Likovcu, udarajući je više puta, neutvrđenog dana u avgustu ili septembru 1998. godine.
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.








