Tara na suđenju Tačiju negirao odgovornost za otmice i ubistva Srba u Orahovcu u leto 1999.

Tara na suđenju Tačiju negirao odgovornost za otmice i ubistva Srba u Orahovcu u leto 1999.
FOTO: KoSSev

U nastavku iskaza na haškom procesu bivšem vođi OVK Hašimu Tačiju i saoptuženima za ratne zločine na Kosovu i u Albaniji, 1998-99, tadašnji starešina OVK Ismet Tara negirao je da je odgovoran za otmice i ubistva Srba u Orahovcu, posle povlačenja srpskih snaga sa Kosova u leto 1999, za šta su ga optužili raniji svedoci, piše Beta.

Zajedno sa Tačijem, za zlodela nad Albancima, proglašenim za kolaboracioniste, Srbima i Romima u više od 40 pritvora OVK, optuženi su Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići.

Kao komandanta OVK odgovornog za otmicu i smrt Bobana Dedića i Marka Jelića, kao i još nekoliko Srba u leto 1999, Taru su, u ranijim svedočenjima, označili Dedićev otac Predrag i Jelićeva supruga Stamena.

Potvrđujući da je bio obavešten o ta dva slučaja, Tara je, međutim, u sudnici tvrdio da je pokušao da pomogne porodicama Dedić i Jelić, ali da za istragu o nestanku njihovih najmilijih nije bio ovlašćen on, već KFOR i UNMIK.

Istovremeno, Tara je negirao da je išta znao o nestanku još bar petorice Srba u Orahovcu u isto vreme, iako je bio zapovednik brigade OVK u tom gradu.

Tara je potvrdio da je bio „uključen u incident“ sa Bobanom Dedićem. Kako je rekao, porodicu Dedić je prethodno „pustio“ u „srpski deo“ Orahovca, uz upozorenje da to područje ne napušta, ali da je Boban uprkos tome „otišao u grad“ i „nestao“.

Tara je tvrdio da se sa članovima porodice Dedić potom sastao četiri-pet puta, ali da je „bilo nemoguće da im pomogne“, zato što „nije mogao da kontroliše pola (albanskog) stanovništva“.

U prvi mah, po sopstvenim rečima, Tara je verovao da je Bobana Dedića porodica „poslala u Srbiju, da bi optužila OVK“ za njegov nestanak, ali je kasnije utvrdio da se „incident“ zaista dogodio.

Svedok je kazao da svojim podređenim nije naredio da istraže šta se zbilo, zato što je porodica Dedić slučaj prijavila KFOR-u.

Otac Bobana Dedića, Predrag (91) izjavio je, međutim, pred sudom, u decembru 2023, da je upravo Tara sa pripadnicima OVK upao u njihovu kuću, tražeći oružje i zlostavljajući ukućane.

Po Dedićevom svedočenju, Tara im je zatražio ključ od stana i poručio im da odu za 15 minuta, što su i učinili.

Predrag Dedić posvedočio je da mu sina Bobana pripadnici OVK odveli 18. juna 1999. dok je bio s majkom Božanom, kojoj su rekli da moraju da s njim obave „informativni razgovor“.

„Tara mi je naknadno rekao da mi je sin bezbedan i da će sutra biti pušten“, opisao je svedok.

To se, međutim, nije dogodilo, a na Dedićevo pitanje gde mu je sin, Tara je odgovorio da „ne zna“ i preporučio mu „da se gubi što pre“.

U jučerašnjem iskazu, Tara je opovrgavao i da mu je majka Marka Jelića prijavila da su joj sina odveli pripadnici OVK.

„Nije ona došla kod mene, nego jedan međunarodni zvaničnik…Pitao me je pet-šest puta o Marku…Pokušao sam da pomognem njegovoj porodici“, izjavio je Tara.

Markova supruga, Stamena Jelić, posvedočila je, u oktobru prošle godine, da su trojica pripadnika OVK, 9. avgusta 1999, upala u porodičnu kuću u Orahovcu i odvela njenog 31-godišnjeg supruga, pred trogodišnjim sinom i dvogodišnjom ćerkom.

Jelićeva je izjavila da njen muž više nikada nije viđen živ, niti su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.

U optužnici protiv Tačija piše da je Marka Jelića ubila OVK.

Jelićeva je pred sudijama tokom iskaza potvrdila i da su iz njenog komšiluka pripadnici OVK prethodno, u junu 1999, oteli nekoliko Srba i pritvorili ih u policijskoj stanici i vatrogasnom domu u Orahovcu.

Kao odgovornog za sve te otmice i nestanke orahovačkih Srba, svedokinja je označila Taru, kao vođu OVK u Orahovcu.

Tara je, međutim, juče pred sudijama negirao da je išta znao o „nestanku petoro Srba, u junu i julu 1999“.

Odgovornost za istragu o nestanku Srba, Tara je prebacivao na KFOR i UNMIK, izjavljujući da su oni bili ovlašćeni za to, a ne on.

Tokom jučerašnjeg svedočenja, Tara je ponovo više puta negirao da je istražiteljima UNMIK-a 2001. dao izjavu da je OVK otimala i ubijala sve osumnjičene da su saradnici srpskih vlasti.

Tvrdio je i da su ga tužioci prikazali kao „izdajnika“ albanskog naroda i ugrozili bezbednost njega i njegove porodice.

Dokument UNMIK-a, sudije su, uprkos tome, prihvatile kao dokaz.

Kako se čulo u sudnici, zvaničnici UNMIK-a su u tom dokumentu naveli da im je Tara, u januaru 2001, „priznao da je OVK hapsila i ubijala osumnjičene kolaboracioniste“ i rekao da će „tela biti teško pronaći zato što su ostavljana bez odeće na mestu ubistva ili su spaljivana“.

Tara je juče tvrdio da se nikada nije susreo sa istražiteljima UNMIK-a, da im ništa slično nije izjavio i da su oni „izmislili“ tu izjavu, kao „kolaboranti srpskih vlasti“.

Pri tom iskazu, svedok je ostao i pošto mu je tužiteljka predočila da je istražiteljima UNMIK-a tada identifikovao dve žrtve OVK za koje u to vreme, u januaru 2001, još nije bilo dokaza da su mrtve, jer su posmrtni ostaci otkriveni kasnije.

U dokumentu, koji su mu citirali i branioci i tužioci, UNMIK je naveo i da je Tara izjavio da je OVK „ubila sve zarobljenike“.

Svedok je insistirao da to nikada nije izjavio, da „ne zna da li su ubili sve ili jednog“ i da je dokument UNMIK-a sastavljen od „laži“.

Tara je kao netačne odbacio i njemu pripisane reči iz istog dokumenta da je u Orahovcu, posle povlačenja srpskih snaga u junu 1999, zavladao „strašan haos“ obeležen „zločinima iz osvete“, koje KFOR nije mogao da spreči.

„Ne, zločini koji su tu opisani nisu se desili“, kazao je svedok.

Tarino svedočenje je juče završeno, a suđenje će biti nastavljeno 17. marta.

Optužnica

Optužnica u 10 tačaka tereti Tačija (56), Veseljija (57), Seljimija (53) i Krasnićija (74) za: progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje (dve tačke) i ubistva (dve tačke).

Navedene zločine, pripadnici OVK pod komandom optuženih počinili su, po optužnici, nad Albancima, proglašenim za „kolaboracioniste“, Srbima i Romima u 42 nelegalna pritvora OVK na Kosovu i u Albaniji.

Pripadnici OVK počinili su zločine nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999, piše u optužnici.

U optužnici je identifikovano 75 žrtava – 51 srpska, 23 albanske i jedna romska.

Šest tačaka optužnice tereti Tačija, Veseljija, Seljimija i Kransićija za zločine protiv čovečnosti, a četiri tačke za ratne zločine.

Prema optužnici, Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Cilj tog zločinačkog poduhvata bilo je preuzimanje kontrole nad celim Kosovom nasiljem nad svima koje je OVK smatrala „protivnicima“.

Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri OVK: Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sujelman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.

Svi optuženi izjavili su da nisu krivi. Oni su u pritvoru u Hagu od hapšenja na Kosovu u novembru 2020.

Svedok na suđenju Tačiju: OVK me 1998. uhapsila i zlostavljala pod optužbom da sam špijun

O svim sudskim procesima koji se vode protiv bivših pripadnika „OVK“ u Hagu čitajte na našoj tematskoj stranici:

Specijalni sud za Kosovo



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.