Izvor: Info-ks (tekst je izvorno preuzet i nije lektorisan)
Mali broj ljudi bi pomislili da bi jedan pripadnik UÇK-a, 15 godina nakon rata napustio sve i upustio se u nepoznato, beznadežno u potrazi za azilom.
Težak život, siromaštvo i nemogućnost na pronađe posao primoralo je Maisora Ruhanija da pođe put azila.
U njegovoj kući u selu Prapashtica sada živi sam njegov otac, za kojeg se čini da je život rezervisao usamljenu i nimalo laku starost. Oči mu se pune suzama kada se podsjeti na sina u ratu i poteškoća koje je njegova porodica preživjela u godinama slobode. 66-godišnjak govori da je njegov sin otišao na Zapad da radi, kako bi platio dugove koji su se nagomilavali godinama.
"Nemamo ništa za život, ne možemo ništa kupiti. Život je ovdje vrlo težak, jer ovdje nemamo ni ljekara, ali ja sam se već navikao", kaže Gani Ruhani za Top Channel.
Zahvaljujući internetu, komunikacija sa bivšim pripadnikom OVK koji je pošao put egzila nije teška. On je sudjelovao na protestima veterana UÇK-a u Prištini i prihvatio je da u razgovoru iz Francuske putem Skype-a, podjeli svoju priču, koliko bolnu, toliko i opasnu za bivšeg pripadnika UÇK-a.
"Nezaposlenost i besperspektivnost su me prisilili da odem. Nikada ne bih napustio svoju zemlju, jer sam se borio za nju, ali nakon što sam uvidio okolnosti i uslove, bio sam prisiljen pobjeći u bolji život", kaže bivši pripadnik UÇK-a.
Maisor Ruhani kaže da mu je posljednja nada bila da se zaposli na mjestu svojega oca koji je otišao u penziju, ali i ta je nada potonula, jer uprkos naporima, odgovor koji je dobio bio je negativan.
"Prijavio sam se za posao u firmi Vodosnabdjevanje, tamo gdje je radio moj otac, ali me nisu primili. Trebaš imati veze u organima odlučivanja da bi dobio posao", kaže on.
Maisor, zajedno s dva prijatelja, je pobjegao sa Kosova prije dva mjeseca autobusom koji je saobraćao od Prištine ka Beogradu, a kasnije su otišli za Suboticu. Tu su prešli granicu sa Mađarskom, pješice, gdje su se kasnije susreli sa posrednicima, jednim Turčinom i jednim Mađarom, koji su im 'pomogli' oko prebačaja do Austrije: "Platili smo 1.500 eura po osobi".
Francuska je sljedeće odredište i nada za Maisora i njegove prijatelje, jer su za dvije sedmice boravka u Austriji dobili dva negativna odgovora.
Da se država dovoljno ne brine za pružanje pomoći veteranima rata UÇK-a naglašava i njihov predstavnik. Xhevdet Qeriqi kaže:
"Znam Maisora sa protesta i uvijek se žalio na ekonomsku situaciju i nezaposlenost. Zbog toga je on sa svojim drugovima otišao".
2015. godina će ponovno naći veterane UÇK-a na protestima ili reagovanja na različite načine u potrazi za svojim pravima koja im pripadaju po zakonu. Ostaje na Vladi Kosova da se brine za njih, ali i za mnoge mlade Kosovare koji nisu mogli naći posao i krenuli su putem ilegalne imigracije.
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.
