Slike života Srba sa Kosova i Metohije iz enklava u kojima se oni na prste mogu prebrojati. Ovaj put iz Obilića, u kome živi samo nekoliko srpskih porodica i gde je jedina srpska institucija koja radi osnovna škola "Branko Radičević". Pohađaju je romska i bošnjačka deca. Nedovršena crkva podseća da su u tom gradiću nekada živeli Srbi.
U Obiliću živi sedam srpskih porodica i to su jedini Srbi u Obiliću. Za dvadeset četvorogodišnjeg Nikolu Tišmu iz Prištine najvažnije je da je porodica na okupu. Znanje albanskog jezika kaže pomoglo mu je da se uklopi i stekne prijatelje među albanskim vršnjacima.
Nikola Tišma kaže da u njegovoj zgradi žive tri familije i ukupno pet osoba, a prosek godina je 70, i to kako dodaje, sve govori.
"Ostali smo samo mi, nemamo gde i ja da imam gde i ja bih otišao! Ovo je zatvor, nije zgrada," kaže Milorad Jakšić iz Obilića.
Među njima je i Janjevac Franjo Matić.
"Jedino Crveni krst, nam kad dođe nešto nam donese. Najgore je za prevoz," kaže Matić
Miroslavka Peković kaže da u prodavnicu ide, ali sagnute glave sa određenom dozom treme.
U Osnovnoj školi "Branko Radičević" od 1999. godine nema nijednog srpskog đaka. Nastavu na srpskom jeziku pohađaju romska deca i dva učenika bošnjačke nacionalnosti.
Direktor OŠ "Branko Radičević" Obilić Aleksandar Popović rekao je da su imali problem kada je lokalna vlast htela da obustavi rad škole, ali su uspeli da to spreče preko međunarodne zajednice.
Obližnja nedovršena crkva simbol je nade za stanovnike okolnih srpskih sela.
Aleksandar Našpalić iz parohije Babin Most kaže da imaju slobodu kretanja ali samo u svom dvorištu i u svom selu, ne javno i u javnim institucijama.
Sami, bez dovoljno sredstava za život, prepušteni sebi, Srbi u Obiliću bore se da prežive. Mnoge nevolje kažu lakše bi podneli kada bi znali da nisu zaboravljeni.
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.
