Kako je Kadijević opisivao „najlepši trenutak na filmu i u životu”: Seljaci ljubili ruku Marku Nikoliću

Proslavljeni srpski filmski i televizijski reditelj, scenarista i pisac Đorđe Kadijević preminuo je 10. jula u 94. godini života. Autor kultnih ostvarenja poput filma „Leptirica” i serije „Vuk Karadžić” iza sebe je ostavio bogat opus, ali i brojna sećanja na snimanja filmova koja su obeležila domaću kinematografiju. Jedno od njih odnosilo se na film „Karađorđeva smrt” iz 1983. godine i glumca Marka Nikolića. Svojevremeno se prisetio jedne dirljive scene, piše Nova.rs.

Reč je o filmu u kome je Marko Nikolić prvi put dobio glavnu ulogu, zbog čega je, prema rečima reditelja, osećao veliku odgovornost i tremu. Zanimljivo je da i pored toga, kao i velikog uspeha ovog filma, snimanje pamte po jednoj sceni iza kamera.

Naime, tužan momenat srpske istorije oživeli su u Radovanjskom lugu, blizu Velike Plane, gde je Karađorđe ubijen davne 1817. godine. Međutim, seljaci iz ovog kraja su i godinama kasnije pokazali zahvalnost na voždovoj žrtvi koju nisu zaboravili, zbog čega je njihova reakcija rasplakala je sve prisutne na setu.

Snimanje na mestu gde je ubijen Karađorđe

„Mi smo snimali film ‘Karađorđeva smrt’ sa Markom Nikolićem u glavnoj ulozi. Marko koji je bio odličan glumac, ali do tada nije imao takozvani svoj film. Njegov pravi film je ‘Karađorđeva smrt’. Znate, malo glumaca doživi da ima svoj film, a on ga je baš dobio tu. Ja primetim da je uplašen u hotelu pre odlaska u objekat na snimanje u Radovanjskom lugu gde smo rekonstruisali kolibu u kojoj se on krio od 1817. do svoje nesrećne smrti. Ali, ljudi iz okolnih sela su čuli da se snima film o Karađorđu i skupio se silan svet koji je okolo napravio amfiteatar oko te udolice Radovanjskog luga. Ja vidim da je Marko uzbuđen. On je kostimiran sa šminkom i čizmama, koje su mu dali rast Vožda od skoro dva metra, a ja da bih ga smirio pustim kombi sa glumcima da ide na objekat, a Marku kažem da ide sa mnom rediteljskim Mercedesom”, ispričao je Kadijević.

Kako je dodao tada, u kolima mu je kazao: „Samo nemoj da se plašiš, ti si sjajan glumac, ti ćeš odigrati kako treba. Zamisli, ne samo ti, svi mi smo malo vožd. Toga se seti, da igraš samog sebe”.

Trenutak koji je rasplakao filmsku ekipu

„Tako ga smirujem dok nismo došli na objekat. Tamo vidim gomilu ljudi, na stotine seljaka se skupilo tu. Mi uđemo u ambijent, glumci već dole, a mi se zaustavimo na rubu uvale Radovanjskog luga, među seljacima. I ja se iznenadim, a Marko onako u kostimu i sa šminkom izađe iz auta i pojavi se među tim ljudima”, naveo je tada Kadijević.

Kako je dodao – desio se jedan od najlepših trenutaka koje je ikada doživeo na filmu, pa čak i u životu.

„Seljaci ga gledaju, priđu i počnu da mu ljube ruku. Tolika ljubav za Vožda još živi u tom narodu. Da je bio Miloš niko mu ne bi ljubio ruku, ali Voždu da, koji je dao život za to što se zove Srbija. Ja se zaplačem, plače i Marko, onda glumci iz ekipe vide, pa cela ekipa plače gledajući taj prizor. Neizrecivo dirljiv. Da vam kažem, ja sam tada promenio mišljenje o narodu. Imao sam jednu uopštenu predstavu o narodu, polazeći od Desanke Maksimović, koja kaže narod je velika tajna. Da, to je jedna enigma, narod može biti ovakav ili onakav, ali kada sam video to koliko srca i duše ima u tom narodu i da postoji nešto sveto u tome, ja sam promenio mišljenje o tome šta je narod”, rekao je Kadijević.



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.