IN MEMORIAM: Mark Brnović

FOTO: Mark Brnovich (Fejsbuk) Mark Brnović bio je američki advokat, veteran i političar, rođen 25. novembra 1966. godine u Detroitu, Mičigen. Najpoznatiji je kao 26. državni pravobranilac Arizone, gde je služio od 5. januara 2015. do 2023. godine. Bio je pripadnik Republikanske stranke i ima srpsko poreklo, budući da su njegovi roditelji bili srpski imigranti iz bivše Jugoslavije – otac iz Crne Gore, a majka iz Splita, Hrvatska. Njegova majka je emigrirala u Sjedinjene Države bežeći od komunizma. Brnović je odrastao u Arizoni, gde se njegova porodica preselila dok je bio mlad, i bio je član Srpske pravoslavne crkve Svetog Save u Finiksu. Diplomirao je političke nauke na Univerzitetu države Arizona, a pravni doktorat (Juris Doctor) stekao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u San Dijegu. Bio je oženjen Suzan Brnović, koja je okružni sudija Okružnog suda SAD za okrug Arizone. Brnović je bio i veteran Nacionalne garde vojske SAD. Kao državni pravobranilac, vodio je istrage poput one protiv Google-a 2018. godine zbog praćenja korisničkih podataka, a 2021. pridružio se tužbi protiv administracije bivšeg američkog predsednika Bajdena zbog obračuna društvenih troškova klimatskih promena. Kandidovao se za senatora na izborima za Senat SAD 2022. godine, ali nije uspeo da dobije republikansku nominaciju, izgubivši u primarnoj trci od Blejka Mastersa, kog je podržao Donald Tramp.

Piše: Nebojša Vujović

Iznenada je prerano napustio Ameriku i svoje srpske korene

Mark Brnović, nekadašnji (u dva mandata) izuzetno uspešan državni tužilac Arizone, prelepe američke države na dubokom američkom jugu. Besprekorno i efikasno je vodio tužilastvo i bio, kako su ga u Arizoni zvali građani i velika srpska iseljenička kolonija „šampion pravde“ i poštovanja zakona i poretka. „Man of law and order“.

U njegovo vreme Arizona je bila „sunčana država bez kriminala“. Ljudima sa druge strane zakona uvukao je strah u kosti i uklonio sa ulica. Mir, zakonitost i pravdoljublje bili su prepoznatljivi znaci i osobenost Arizone. Ljudi su govorili:

Nema kriminala, čak ni džeparoša i niko ne obija vikendice ni u pustinjama.

Tokom života i boravka u Americi, imao sam čast i priliku da ga upoznam i provedem lepe dane u društvu sa njim, u Finiksu, ali i u drugim delovima Arizone. Vodio me je u Srpsku pravoslavnu crkvu „Sv. Nikole“ i hram „Sv. Save“ na Službu. Ali i na koncerte Novice Negovanovića i Nedeljka Bilkića u Town Holl-u u Finiksu.

Organizovao mi je i predavanje na Univerzitetu u Arizoni na Katedri za medije, vodio na najveće groblje aviona u Tusonu u Arizoni, i kod jedinstvenog obućara koji mi je napravio kožne kaubojske čizme koje nije mogao da probije ni ujed zmije zvečarke (jednobojne i sa nizom petom, i kaubojske i gospodske, kako je govorio).

Sećam se kako su ga ljudi pozdravljali na ulici, voleli ne samo u Arizoni, vec i u Čikagu, i to ne samo naše gore listovi. Novinarima je bio mističan, samopregorno okrenut svom poslu, jednostavno bezgrešan i bez želje za reflektorima i crvenim tepisima. Njegov život i rad mogu se pretvoriti u definiciju tužioca, ali i u srpskog patriotu i rodoljuba koji je uporno negovao svoje korene. Mnogi Srbi u Arizoni i Americi su mu se obraćali za savet. Cenila ga je izuzetna porodica Sema Lazića, vlasnika farmaceutske firme DMS iz Čikaga koja je godinama kupovala Hemofarmov bolnicki program za američke vojne i državne bolnice. Mene je predstavljao više kao srpskog direktora u Americi koji ima isto tako dobre bolničke lekove/liofilizate, kao Fajzer.

Ja sam na njegovu i Lazićevu molbu organizovao hotel i boravak u Beogradu njemu i porodici posle decenija odsustva. Bio je izuzetno zadovoljan i raspoložen, zavoleo je i hotel u kojem je boravio i posećivao ga kasnije u nekoliko navrata kada ga je PR SAD D. Tramp nominovao za Ambasadora u Srbiji. Naime, bio je uticajan u Republikanskoj partiji, posebno u Arizoni, i od velike pomoći Trampu u kampanji za prvi mandat. Doduše, Tramp mu je zamerio što na izborima protiv J. Bajdena nije tražio poništenje izbora u još dva okruga (poništio ih je u jednom), ali Brnović nije jer nije bilo dokaza. Ipak, mimo njegovih većih očekivanja za postavljenje na unutrašnjoj sceni, Tramp ga je sredinom marta posle položene januarske zakletve, nominovao za Ambasadora u Beogradu, o čemu sam napisao kolumnu za portal N1 još 15 februara (dobio sam direktnu informaciju iz lavljih usta).
Još dva puta sam ga video u Beogradu u istom hotelu kod zajedničkog prijatelja. Bio je zadovoljan, ali na trenutke i setan. Voleo je Srbiju, iako ga je vladika Maksim upozoravao na prirodu Vučićevog režima.

Vučićevi vukovi su se već tada kandžama bacali na njega, ali on nije bio C. Hill. Imao je karakter.

Odlagao je saslušanje u Senatu za potvrdu ambasadorskog položaja u Beogradu i potpuno odustao. Ljudi su me pitali šta se događa, a ja nisam želeo da ga pitam i da mu podstičem nemir. Radilo se o njemu, porodici i njegovoj ličnoj odluci.

Poznajući ga, mogu kristalno jasno da kažem da je bio vrstan i nepokolebljiv profesionalac, Amerikanac i ponos našeg roda.

Slava mu.



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.