
Izvor: Koha (Tekst je izvorno preveden sa albanskog; jučerašnje izdanje)
Publicista Veton Suroji (Surroi) i aktivista i novinar Bljerim Šalja (Blerim Shala) govorili su o načinu na koji je pripremljena Deklaracija o nezavisnosti Kosova, navodeći da je konačni dokument bio više tehnički nego suštinski i emotivan.
Prema Suroiju, Deklaracija o nezavisnosti, onakva kakva je proglašena, bila je tehnički dokument i pravno obrazloženje, ali je nedostajao deo koji bi odražavao volju i emociju naroda. Istakao je da dokumentu je trebalo da sadrži barem jednu rečenicu koja bi ostala u pamćenju i predstavljala duh nove države.
“Deklaracija o nezavisnosti ovakva kakva je napravljena u Kosovu je tehnički dokument, tehničko obrazloženje. Trebalo je da postoji barem jedna reč koja odražava, minimalno, volju ove zemlje. Da postoji nešto što se pamti, a ne nešto suvo, tehničko”, izjavio je Suroji u podcastu PIKË.
S druge strane, Šalja je izjavio da je do decembra 2007. gotovo sva dokumentacija u procesu statusa pripremana od strane kosovske strane i da je postojala sposobnost da i Deklaracija o nezavisnosti bude napisana od strane domaćeg tima u saradnji sa međunarodnim stručnjacima.
Prema njegovim rečima, nacrti i argumenti za nezavisnost pripremljeni su od strane kosovskog tima, a zatim poslati Stejt departmentu u SAD na prevod i odobrenje, bez većih primedbi, što je, prema njemu, pokazivalo poverenje koje su međunarodni akteri imali u kosovsku stranu.
“Pergament je kupljen u Londonu, znamo celu priču, napisao ga je profesor Šićiri Nimani (Shyqri Nimani.) To znači da smo mogli da to uradimo bez ikakve dileme, jer smo imali kapacitet, iskustvo i razvili određenu zrelost – nismo više bili kao u ’90-im godinama kada još nismo znali kako svet funkcioniše. Tako da mislim da je napravljena greška”, dodao je Šalja.
Šalja: „Sever je naš problem“, tako su nam rekli međunarodni akteri tokom pregovora
Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.








