Oštećena strana traži doživotnu kaznu za Miloša Pleskovića, odbrana tvrdi da je optuženi u vreme ubistava bio u zatvoru

FOTO: Radio Kim

Izvor: Zakletva za pravdu (Tekst je preveden sa albanskog)

Pred Apelacionim sudom danas, prilikom razmatranja žalbe odbrane na presudu Osnovnog suda u Prištini, kojom je Miloš Plesković osuđen na 15 godina zatvora za ratne zločine u Prizrenu, oštećena strana je zatražila doživotnu kaznu. S druge strane, advokatica optuženog, Jovana Filipović, izjavila je da je Plesković u vreme kada se navodno desilo ubistvo za koje se tereti, bio u zatvoru.

Prema optužnici, Plesković je tokom 1998–1999. godine u Prizrenu, u saradnji sa naoružanom srpskom grupom, ubio tri albanska civila i ranio nekoliko drugih, prenosi „Zakletva za pravdu“.

Na početku ročišta, sudija izvestilac, Aljbina Šabani-Rama (Albina Shabani-Rama) , saopštila je da je advokatica Filipović podnela žalbu na presudu Osnovnog suda.

Odgovor na žalbu, kako je navela Šabani-Rama, podnela je oštećena strana, Specijalno tužilaštvo, kao i Apelacioni sud, predlažući da se potvrdi presuda Osnovnog suda.

Predstavnik oštećene strane, advokat Gent Đini (Gjini), rekao je da je Osnovni sud tačno utvrdio ključne činjenice, ali da optuženi zaslužuje maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora.

Sama oštećena, Mihrije Dačaj (Daçaj), izjavila je da su joj ubijeni dvojica blizanaca i da je kazna od 15 godina premala. Ona je tražila doživotni zatvor.

„Dva sina su mi ubijena, 15 godina je premalo. Treba doživotno“, rekla je Dačaj.

Advokatica Filipović je imala primedbe na presudu Osnovnog suda i tvrdila je da su istrage Tužilaštva bile tendenciozne.

Prema Filipović, sud prvog stepena nije prikupio dokaze koje je odbrana predložila, a u vreme izvršenja navodnog krivičnog dela, Plesković je bio u zatvoru, a ne u policiji.

Takođe, kako je navela advokatica, nije utvrđeno tačno mesto izvršenja krivičnog dela, jer su svedoci navodili različite lokacije – aktuelna optužnica, presuda suda i iskazi svedoka se ne poklapaju.

Što se tiče anonimnog svedoka, Filipović je navela da odbrana nije imala njegov iskaz, što joj je onemogućilo efikasnu odbranu.

Tokom elaboracije žalbe od strane advokatice Pleskovića, Jovane Filipović, reagovala je oštećena strana – Baškim (Bashkim) Kastrati, obraćajući joj se na srpskom jeziku.

Predsednik veća Apelacionog suda, sudija Mentor Bajraktari, uputio je opomenu oštećenoj strani i tražio da se ovakvo ponašanje ne ponavlja.

Na kraju, sudija Bajraktari je rekao da će strane u razumnom roku primiti odluku suda.

Osnovni sud u Prištini, 31. jula 2025. godine, osudio je Miloša Pleskovića na 15 godina zatvora za ratne zločine na Kosovu.

Prema optužnici Specijalnog tužilaštva, podignutoj 7. juna 2024. godine, Miloš Plesković je tokom 1998–1999. u Prizrenu, zajedno sa drugim osobama, prekršio pravila međunarodnog prava protiv civilnog stanovništva, izvršivši ubistva civila.

Optužnica navodi da je Plesković, kao deo naoružane grupe od 7–8 srpskih lica, 1. septembra 1998. u Prizrenu, dok su žrtve R.D., B.D., F.B., zajedno sa oštećenima Fevzi Canom, Dženger (Xhenger) Canom i Baškimom Kastratijem, išle na planinu, iznenada zaustavljen od strane naoružane srpske grupe. Grupa je žrtve vređala na srpskom jeziku, a među njima je viđen i optuženi Plesković.

U jednom trenutku, prema optužnici, Plesković je pucao iz puške tipa „Kalašnjikov“, pri čemu su R.D, B.D. i F.B. poginuli, dok su Dženger Cana, Fevzi Cana i Baškim Kastrati preživeli.

Dalje, u optužnici se navodi da je porodicama žrtava dopušteno da preuzmu tela tek nedelju dana nakon ubistva, pri čemu su tela R.D. i B.D. bila položena jedno na drugo, a jedno od tela je imalo presečenu nogu, dok F.B. nije imao glavu na telu.

Plesković se za ove radnje tereti za krivično delo „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“, sankcionisano članom 142 u vezi sa članom 22 Krivičnog zakona bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, važećeg u vreme izvršenja dela.

Miloš Plesković osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin; Filipović: Slika pravosuđa na Kosovu



Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.